Kršćani slobodni od Zakona

¹Ili ne znate li, braćo – jer govorim onima koji znaju Zakon – da Zakon vlada nad čovjekom dok je živ? ²Jer je udana žena vezana Zakonom za muža dok on živi; a ako je njezin muž umro, razriješena je od muževa Zakona. ³Zato, dok joj je muž živ, zvat će se preljubnica ako pođe za drugoga muža; a ako joj umre muž, slobodna je od Zakona tako da nije preljubnica ako pođe za drugoga muža. ⁴Dakle, braćo moja, i vi umrijeste Zakonu Kristovim tijelom, da pripadnete drugome, onome koji je uskrišen od mrtvih, da plod donosimo Bogu. ⁵Jer kad smo bili u tijelu, grješne strasti koje su se služile Zakonom djelovale su u našim udovima da donosimo plod smrti. ⁶A sad se oslobodismo Zakona koji nas je držao, da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

Uloga Zakona

⁷Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha nisam poznao osim po Zakonu; doista, ne bih znao za požudu dok Zakon nije kazao: »Ne poželi!« ⁸A grijeh iskoristi prigodu po zapovijedi i probudi u meni svaku želju; jer je grijeh bez Zakona mrtav. ⁹Ja sam živio nekoć bez Zakona; a kad dođe zapovijed, grijeh oživje. ¹⁰A ja umrijeh; i nađe se da mi je zapovijed bila na smrt, a trebala me je voditi k životu. ¹¹Jer grijeh, iskoristivši prigodu po zapovijedi, prevari me i ubi me njome. ¹²Tako je dakle Zakon svet, i zapovijed je sveta, pravedna i dobra.

Čovjek pod vlašću grijeha

¹³Zar je ono što je dobro meni postalo uzrok smrti? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže onim što zaista jest, očitovao se u svoj svojoj žestini po nečem dobrom i donio mi smrt posluživši se zapovijeđu. ¹⁴Znamo naime da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh. ¹⁵Doista ne znam što činim, jer ne činim ono što hoću, nego ono što mrzim. ¹⁶Ako li činim ono što ne ću, slažem se sa Zakonom: dobar je. ¹⁷A to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. ¹⁸Znam naime da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer dobro htjeti jest u mojoj moći, ali nije i činiti ga. ¹⁹Jer dobro koje hoću ne činim nego zlo koje ne ću, to činim. ²⁰A kad činim ono što ne ću, zapravo to ne činim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. ²¹Nalazim dakle ovaj zakon: kad hoću dobro činiti, u meni je zlo. ²²Jer imam radost u Božjemu Zakonu po unutrašnjem čovjeku, ²³ali vidim drugi zakon u svojim udovima koji se protivi zakonu mojega uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. ²⁴Ja, nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od ovog smrtnog tijela? ²⁵Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sâm umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.