Ruta putuje s Noemi u Betlehem iz moapske zemlje

¹U vrijeme kada su još vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi jedan čovjek sa svojom ženom i sa svoja dva sina. Mislio se nastaniti u moapskoj zemlji. ²Taj se je čovjek zvao Elimelek; žena se njegova zvala Noemi; dva njegova sina zvala se Mahlon i Kiljon. Oni su bili Efraćani, iz Betlehema u Judi. Kad su bili došli u moapsku zemlju i tamo se nastanili, ³umre Elimelek, Noemin muž. Tako ostade ona sa svoja dva sina. ⁴Oni se oženiše Moapkama. Jedna se zvala Orpa, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina, ⁵umriješe i oba sina, Mahlon i Kiljon. Tako iza smrti svojih sinova i svojega muža ostade još sama žena. ⁶Tada se ona podiže sa svojim snahama da se vrati iz moapske zemlje. Bila je naime u moapskoj zemlji doznala da je Gospodin pohodio svoj narod i opet mu dao kruha. ⁷I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto gdje je dotad stanovala. I kad pođoše putem da se vrate u Judinu zemlju, ⁸reče Noemi svojim dvjema snahama: »Idite, vratite se, svaka u kuću svoje majke! Neka vam Gospodin plati ljubav koju iskazaste umrlima i meni! ⁹Neka vam Gospodin dade da opet nađete kuću, svaka u kući svojega muža!« I poljubi ih. A one stadoše glasno plakati. ¹⁰I rekoše joj: »Ne, mi ćemo tebe pratiti kući k tvom narodu.« ¹¹A Noemi odvrati: »Vratite se, drage kćeri! Što biste išle sa mnom? Mogu li se ja još nadati sinovima koji bi vam mogli biti muževi? ¹²Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam prestara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još imala muža, pa i sinove rodila, ¹³zar biste čekale na njih dok odrastu? Zar biste zbog njih čekale neudane? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama. Jer je ruka Gospodnja pogodila mene.« ¹⁴One stadoše ponovno plakati. Orpa se tad oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje. ¹⁵Ali Noemi zamoli: »Eto, tvoja se jetrva vratila k svom narodu i svojim bogovima. Pa vrati se i ti i slijedi svoju jetrvu!« ¹⁶A Ruta odvrati: »Ne sili me tako da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. ¹⁷Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da i ja budem pokopana. Gospodin neka učini sa mnom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe.« ¹⁸Kad Noemi vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati. ¹⁹Tako odoše obje dalje dok dođoše u Betlehem. Kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. Žene su pitale: »Nije li ono Noemi?« ²⁰Ona im je odgovarala: »Ne zovite me Noemi, zovite me Mara! Jer Svemogući pusti na me veliku gorkost. ²¹Bogata sam otišla, praznih ruku vraća me Gospodin. Što me zovete Noemi kad istupi Gospodin protiv mene i kad Svemogući tugu na me navali?« ²²Tako se iz moapske zemlje vrati Noemi praćena Moapkom Rutom, svojom snahom, koja je htjela s njom ići. Dođoše u Betlehem upravo početkom ječmene žetve.