Noemin savjet

¹Jednoga dana reče joj njezina svekrva Noemi: »Draga kćeri, ne trebam li ti potražiti gdje ćeš počinuti da bi ti bilo dobro? ²Evo: Boaz, naš rođak, s čijim si djevojkama bila zajedno, vijat će ove noći ječam na gumnu. ³Umij se i namaži se, obuci na se svoje najbolje haljine pa idi na gumno! Pripazi na to da te on ne vidi dok ne pojede i ne napije se! ⁴Kad onda on legne da spava, pazi gdje će leći. Tad odi tamo, digni pokrivač s njegovih nogu i ondje lezi! On će onda već reći što ćeš raditi.« ⁵Ona joj odgovori: »Što god mi kažeš, učinit ću.« ⁶I ode na gumno i učini sve onako kako joj je bila rekla njezina svekrva. ⁷Kad je Boaz jeo i pio, i bio dobre volje, legne da spava iza stoga žita. A ona dođe polako, podiže pokrivač s njegovih nogu i tamo legne. ⁸Oko ponoći trže se čovjek, okrenu se i vidje ženu kako leži kod njegovih nogu. ⁹Kad upita: »Tko si?«, ona odgovori: »Ruta, tvoja sluškinja. Raširi rub svoje haljine na svoju sluškinju! Jer ti si rođak koji duguje otkup.« ¹⁰On odvrati: »Gospodin neka te blagoslovi, kćeri moja! Ljubav koju mi sad pokazuješ ljepša je od one prve, jer nisi trčala za mladim ljudima, ni siromašnim ni bogatim. ¹¹I zato, kćeri moja, nemaj brige! Što god zatražiš, učinit ću ti. Jer zna svaki u gradu da si čestita žena. ¹²A svakako je istina da ja dugujem otkup, ali ima još drugi koji ima dužnost otkupa i bliži ti je rođak od mene. ¹³Ostani ove noći ovdje! Htjedne li on sutra ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, dobro, neka to učini! A ne htjedne li ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, ja ću se zauzeti za te, tako živ bio Gospodin! Sad spavaj mirno do jutra!« ¹⁴Nakon što je do jutra spavala kod njegovih nogu, ustade dok još nije mogao čovjek čovjeka raspoznati. On reče: »Ne smije se znati da je žena došla na gumno.« ¹⁵Tada je pozva: »Daj ogrtač što ga imaš na sebi i drži ga!« Ona ga pridrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma i naprti joj. Tada on ode u grad. ¹⁶Kad ona dođe k svekrvi, ova je upita: »Što si postigla, draga kćeri?« Ona joj pripovjedi točno kako je s njom postupao čovjek. ¹⁷»Ovih šest mjerica ječma«, reče, »darova mi. Jer je mislio: Ne smiješ praznih ruku doći k svekrvi.« ¹⁸Tada ova reče: »Čekaj sad mirno, draga kćeri, dok doznaš kako će stvar izići! Jer čovjek se ne će prije smiriti dok još danas ne završi stvar.«