Sirah 49 — Biblija Šarić

Jošija

¹Uspomena na Jošiju je kao smjesa miomirisa, koju pravi čovjek vješt miomirisima. U svačijim je ustima slatka kao med, kao glazba kod gozbe sa skupocjenim vinom. ²Trudio se oko obraćenja svojega naroda i dokrajčio je protuzakonito idolopoklonstvo. ³On je potpuno predao srce Gospodinu i utvrdio pobožnost u vrijeme bezbožnosti.

Posljednji kraljevi Jude i Jeremija

⁴Osim Davida, Ezekije i Jošije svi su Judini kraljevi radili zlo; jer su zapustili Zakon Višnjega, dok nisu iščeznuli. ⁵Morali su svoju moć predati drugima i svoju čast tuđemu narodu. ⁶Oni su zapalili izabrani sveti grad i opustošili njegove ulice. ⁷Zbog Jeremije kojega su Jeruzalemci zlostavljali, a on je ipak bio od majčina krila posvećen za proroka, da čupa, ruši i ništi, ali također da gradi i sadi.

Ezekiel

⁸Ezekiel je vidio u viđenju Gospodnju slavu, koju mu je Bog pokazao na kerubinskim kolima. ⁹On se spomenuo neprijatelja po olujnoj kiši i učinio dobro onima koji su hodili pravim putem.

Mali proroci

¹⁰Spomenut ću se dvanaestorice proroka – neka iz njihovih kostiju u grobu niknu svježe mladice – jer su Jakovu donijeli ohrabrenje i učvrstili ga vjerom punom nade.

Zorobabel i Jošua

¹¹Kako da slavimo Zarobabela, koji je bio kao prsten pečatni na desnoj ruci? ¹²I tako isto Jošuu, sina Josedekova; oni su u svoje dane sazidali Božju kuću i podigli Gospodinu sveti Hram, određen za vječnu slavu.