Sudac Jiftah, njegova pobjeda i zavjet

¹Jiftah iz Gileada bio je velik junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio Jiftahov otac. ²Kad Gileadova žena rodi sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jiftaha i rekoše mu: »Ne možeš biti baštinik u našoj obitelji, jer si sin tuđe žene.« ³Tada pobježe Jiftah od svoje braće i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jiftaha ljudi bez imovine i pođoše s njim pljačkati. ⁴Tada poslije nekoga vremena Amonovi sinovi zaratiše s Izraelcima ⁵te Amonovi sinovi pođoše u boj protiv Izraela, a gileadske starješine odoše da dovedu Jiftaha iz zemlje Toba. ⁶Oni zamoliše Jiftaha: »Dođi i budi nam vođa! Mi hoćemo ratovati protiv Amonovih sinova.« ⁷A Jiftah odgovori gileadskim starješinama: »Niste li me mrzili i otjerali me iz kuće mojega oca? Zašto sad dolazite k meni kad ste u nevolji?« ⁸Gileadske starješine odvratiše Jiftahu: »Zato sad dođosmo opet k tebi. Ako pođeš s nama i budeš ratovao protiv Amonovih sinova, bit ćeš poglavar svim gileadskim građanima.« ⁹Tada upita Jiftah gileadske starješine: »Ako me odvedete da se borim protiv Amonovih sinova i ako mi ih Gospodin preda, hoću li vam tada biti poglavar?« ¹⁰Gileadske starješine odgovoriše Jiftahu: »Gospodin je svjedok, kako je poznato, među nama da ćemo tako raditi kako si zahtijevao.« ¹¹Tako ode Jiftah s gileadskim starješinama. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jiftah prinese sve svoje želje Gospodinu u Mispi. ¹²Potom posla Jiftah glasnike kralju Amonovih sinova i poruči mu: »Što ti od mene hoćeš te ideš protiv mene ratovati s mojom zemljom?« ¹³Kralj Amonovih sinova odgovori Jiftahovim glasnicima: »Izrael je uzeo moju zemlju kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag u miru!« ¹⁴Ali Jiftah posla opet glasnike kralju Amonaca ¹⁵i poruči mu: »Ovako veli Jiftah: Izrael nije uzeo ni moapske zemlje, ni zemlje Amonovih sinova. ¹⁶Kad su sinovi Izraelovi izišli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš, ¹⁷tad je poslao Izrael glasnike edomskomu kralju s molbom: Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali edomski kralj ne posluša. I moapskomu kralju poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izraelovi u Kadešu; ¹⁸zaputiše se tada preko pustinje, zaobiđoše edomsku i moapsku zemlju i dođoše u zemlju istočno od moapske zemlje. ¹⁹Nato poslaše sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, amorejskomu i hešbonskomu kralju, i poruči mu Izrael: Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta. ²⁰Ali Sihon ne povjerova prolazu Izraelovih sinova kroz svoje područje. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu i on se je borio protiv Izraela. ²¹Ali Gospodin, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom u ruke Izraelovim sinovima, koji ih pobijediše. Tako oslobodi Izrael svu zemlju Amorejaca, koji su prebivali u onoj zemlji, ²²te osvoji svu amorejsku zemlju od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. ²³A sada, kada je Gospodin, Bog Izraelov, protjerao Amorejce zbog svojega naroda Izraela, hoćeš li ga ti odagnati? ²⁴Zar nije istina da ti stupiš u posjed onoga koga tvoj bog Kemoš izagna? Koga dakle Gospodin, Bog naš, izagna zbog nas, u njegov posjed onda mi stupimo. ²⁵Ili si ti po nečemu jači od moapskoga kralja Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izraelom? Je li on ratovao s njima? ²⁶Kad je Izrael boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih niste u to vrijeme natrag osvojili? ²⁷Ja ti ne učinih ništa nažao, nego ti meni činiš krivo kad ratuješ sa mnom. Gospodin, sudac, danas će suditi između Izraelovih i Amonovih sinova.« ²⁸Ali kralj Amonovih sinova ne posluša riječi koje mu poruči Jiftah. ²⁹Tada siđe duh Gospodnji na Jiftaha, i on prođe kroz Gilead i Manaše. Nato pođe u Mispu u Gileadu i od Mispe u Gileadu podiže se protiv Amonovih sinova. ³⁰A Jiftah se ovako zavjetova Gospodinu: »Ako Amonove sinove predaš posve u moje ruke, ³¹onda onaj koji mi iz vrata moje kuće dođe ususret, ako se vratim kući kao pobjednik nad Amonovim sinovima, mora pripasti Gospodinu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu.« ³²I tako dođe Jiftah protiv Amonovih sinova, da ratuje s njima, i Gospodin mu ih posve predade u ruke. ³³On ih silno porazi od Aroera do okolice Menita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramina. Tako su bili Amonovi sinovi poniženi pred Izraelcima. ³⁴A kad se Jiftah vraćao svojoj kući u Mispu, izađe mu ususret njegova kći s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina ni kćeri. ³⁵Kad je ugleda, razdre haljine i povika: »Jao, kćeri moja, ti me obaraš duboko! Jest, ti si koja me baca u nesreću. Ja sam se zavjetovao Gospodinu i ne mogu to poreći.« ³⁶Ona mu reče: »Oče moj, kad si se zavjetovao Gospodinu, izvrši na meni što si zavjetovao! Jer ti je Gospodin dao da se osvetiš svojim neprijateljima, Amonovim sinovima.« ³⁷Onda zamoli svojega oca: »Neka mi se dopusti ovo: Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama oplakati svoje djevojaštvo.« ³⁸On joj odgovori: »Odi!« I pusti je na dva mjeseca. I ona ode sa svojim prijateljicama i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo. ³⁹A poslije dva mjeseca vrati se k svojemu ocu i on izvrši na njoj svoj zavjet što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka. Otada je u Izraelu običaj ⁴⁰da svake godine izlaze kćeri Izraelove i plaču za kćeri Jiftaha iz Gileada, četiri dana u godini.