Grijesi naroda, kazna i oslobođenje po Otnielu, Ehudu i Šamgaru

¹Ovo su narodi koje ostavi Gospodin, da po njima kuša sinove Izraelove u svemu onom što još nisu znali u pogledu vođenja rata u Kanaanu. ²Tako su naraštaji sinova Izraelovih morali naučiti vojništvo, jedino što nisu znali otprije. ³Pet je Filistejskih knezova, svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su prebivali na Libanonu, od gore Baal-Hermona do mjesta gdje se ide u Hamat. ⁴Po njima je Izrael trebao biti stavljen na kušnju i da se vidi hoće li slijediti upute Gospodnje, na koje je bio obvezao njihove oce preko Mojsija. ⁵Tako su prebivali sinovi Izraelovi među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima. ⁶Oni su uzimali sebi njihove kćeri za žene, davali svoje vlastite njihovim sinovima i služili njihovim bogovima. ⁷Kad su sinovi Izraelovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, i kad su zaboravili Gospodina, svojega Boga, pa su služili baalima i lugovima, ⁸raspali se Gospodnji gnjev protiv Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izraelovi služiti Kušanu Rišatajimu. ⁹Kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodinu, podiže Gospodin Izraelovim sinovima izbavitelja, da ih izbavi: Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova. ¹⁰Na njega dođe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izraelu. Kad on iziđe na vojsku, predade mu Gospodin u ruke Kušana Rišatajima, kralja sjeverne Mezopotamije, i on uništi Kušana Rišatajima, ¹¹i bila je sad zemlja mirna četrdeset godina, dok ne umre Otniel, sin Kenazov. ¹²Kad su sinovi Izraelovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, učini Gospodin moapskoga kralja Eglona jačim od sinova Izraelovih, jer su činili što se nije sviđalo Gospodinu. ¹³On se ujedini s Amoncima i Amalečanima, izađe i pobijedi Izraelove sinove. Tad zauzeše Palmov grad. ¹⁴Nato su sinovi Izraelovi služili Eglonu, moapskomu kralju, osamnaest godina. ¹⁵I Gospodin, kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodinu, podiže izbavitelja. Ehuda, sina Gere iz plemena Benjaminova, čovjeka koji je bio ljevak. Kad jednom sinovi Izraelovi poslaše po njemu danak Eglonu, moapskomu kralju, ¹⁶načini sebi Ehud bodež dvorezac, lakat dug, pričvrsti ga pod svoju haljinu, sa svoje desne strane, ¹⁷i tako predade danak Eglonu, moapskomu kralju. Eglon je bio čovjek vrlo debeo. ¹⁸Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude koji su bili nosili danak, ¹⁹vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgala i reče: »Moram ti, kralju, kazati jednu tajnu.« On zapovjedi da šute. Tada se udaljiše svi koji su bili kod njega. ²⁰Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u hladu svoje gornje sobe, i Ehud reče: »Moram ti kazati riječ Božju!« Kad on usta sa svojega prijestolja, ²¹poteže Ehud lijevom svojom rukom, trgnu bodež s desnog bedra i zabije mu ga u trbuh, ²²tako da je držak odmah prodro za oštricom, i salo se sklopilo oko oštrice, jer nije izvukao bodež iz trbuha. Pritom je izišla nečistoća. ²³Tad Ehud izađe van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zaključa ih. ²⁴Kad se je bio udaljio, dođoše sluge da pogledaju. Kako nađoše da su vrata gornje sobe zaključana, pomisliše: Bit će da obavlja svoju potrebu u hladu sobe. ²⁵I tako su čekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe dugo nije otvarao, uzeše ključ i otvoriše. A tamo je ležao njihov gospodar na podu mrtav. ²⁶A Ehud je, dok su oni čekali, bio umakao, došao do idolskih likova i utekao u Seir. ²⁷Čim se vratio, zatrubi u trubu na Efrajimovoj gori, i sinovi Izraelovi siđoše s njim s gore. On im je stajao na čelu. ²⁸Na njegov poziv: »Hajdete za mnom, jer Gospodin vam predade u ruke vaše neprijatelje Moapce«, siđoše oni za njim, zatvoriše Moapcima gazove Jordana i ne dadoše nikome prijeko. ²⁹Pobiše tada Moabaca oko deset tisuća, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne umače. ³⁰Tako se onda morade Moab podvrći vlasti Izraelovoj, i zemlja je bila mirna osamdeset godina. ³¹Nakon njega ustade Šamgar, sin Anatov. On pobi šest stotina Filistejaca volovskim šiljkom. I on je bio sudac Izraelu.