Pobjedna pjesma Debore i Baraka

¹U onaj dan pjevali su Debora i Barak, Abinoamov sin, ovu pjesmu: ²Knezovi su vodili u Izraelu, dobrovoljno se ponudio narod u boj, slavite stoga Gospodina! ³Kraljevi, čujte! Knezovi, poslušajte! Želim pjevati Gospodinu pjesmu i posvetiti Gospodinu, Bogu Izraelovu, svoj himan. ⁴Kad si silazio sa Seira, Gospodine, kad si išao iz polja edomskoga, zemlja se je tresla, nebesa su lijevala, oblaci su se prolomili. ⁵Brda su se uzdrmala pred Gospodinom, pa i sam Sinaj pred Gospodinom, Bogom Izraelovim. ⁶U dane Šamgara, sina Anatova, u vrijeme Jaelino pusti su ležali putovi. I tko je išao stazama, vukao se je stranputicama. ⁷Nije bilo vođe u Izraelu, čovjek se je osjećao zapušten, dok ja, Debora, ne ustadoh, kao mati u Izraelu. ⁸Zato što se tražilo nove bogove, pokuca tad na vrata rat, ali se nije vidio štit ni koplje među četrdeset tisuća u Izraelu. ⁹Hvala moja ide knezovima Izraelovim i narodu koji se dobrovoljno ponudi u boj. Slavite stoga Gospodina! ¹⁰Vi, koji jašite na bijelim magarcima, koji počivate na jastucima, koji hodite po putovima, ugodite pjesmu zahvalnicu! ¹¹Glasnije i od povika pastira na pojilištima, slavite pobjedu Gospodina, sjajno djelo njegove moći u Izraelu! Već silazi na vrata narod Gospodnji. ¹²Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Barače! Vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov! ¹³Ostaci junakâ, izađite van! Narode Gospodnji, junacima tako bogat, silazi k meni! ¹⁴Od Efrajima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine, s konjanicima tvojim. Knezovi izlaze iz Makira, ¹⁵iz Zebuluna vođe sa žezlom. S Deborom se ujediniše knezovi Jisakarovi, i Naftali s Barakom. Za njim se juriša u dolinu. Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim. ¹⁶Što sjediš među torovima i slušaš kako bleje stada? Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim. ¹⁷Gilead s one strane Jordana počiva. I Dan – zar on još boravi daleko kod lađa? Na obali mora sjedi tiho Ašer, stanuje mirno u svojim zaljevima. ¹⁸Samo Zebulun, narod, žrtvuje svoj život smrti i Naftali na visokim poljanama. ¹⁹I dolaze kraljevi u boj. Kraljevi kanaanski dolaze u bitku kod Tanaka na vodama Megida, ali ni mrve srebra ne dobiše. ²⁰S neba se bore zajedno zvijezde, vojuju protiv Sisere sa svojih staza. ²¹Kišon odnosi neprijatelje, Kišon, brzica bitaka. Pa obraduj se čitavom snagom, dušo moja! ²²Već toptaju konjska kopita, jer junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo. ²³»Proklinjite Meroz!«, viče gromko Anđeo Gospodnji, »proklinjite stanovnike njegove! Ne dođoše u pomoć Gospodinu kao junaci.« ²⁴Mimo svih žena neka je slavljena Jaela, žena Hebera, Kenijca! Mimo svih žena u šatoru neka je ona visoko čašćena! ²⁵On zaiska vode. Ona mu pruži mlijeka. U gospodskoj čaši pruži mu vrhnja. ²⁶Ali ruka njezina maši se za kolac šatorski, desnica njezina za čekić kovački: i udari Siseru, smoždi mu glavu, smrska mu i probi sljepoočnice. ²⁷Među noge njezine savi se, pade, leži, savija se uz noge njezine, pade opet natrag, i gdje pade ostade mrtav. ²⁸Kroz prozor motri i jadikuje mati Siserina, kroz rešetku: »Što se tako dugo ne vraćaju kola njegova? Što se tako polako miču kotači njegovih kola?« ²⁹Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara: ³⁰»Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga dijele: po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga; pa plijen: šarena tkanina Siseri, i plijen: šareno vezena haljina, šareno platno, odijelo, dva rupca oko vrata mojega, pa plijen …« ³¹Tako propadaju, Gospodine, svi neprijatelji tvoji. A oni koji te ljube, oni su kao sunce kad izlazi u svojemu sjaju. I tada je zemlja bila mirna četrdeset godina.