Božje čovjekoljublje – temelj vjerničkog vladanja

¹Opominji ih da se pokoravaju poglavarstvima i vlastima, da budu poslušni i spremni na svako dobro djelo. ²Neka nikoga ne grde, neka se ne svađaju, nego neka budu obazrivi i neka prema svim ljudima pokazuju svaku krotkost. ³Jer i mi smo bili nekada nerazumni, nepokorni, lutalice. Živjeli smo u pakosti i zavisti, puni mržnje i mrzeći jedni druge. ⁴A kad se pojavi dobrota i čovjekoljublje Boga našega Spasitelja, ⁵spasi nas ne zbog djela pravde koja mi učinismo, nego po svom milosrđu, kupelji preporoda i obnove koju daje Duh Sveti. ⁶Njega izli na nas obilato po Isusu Kristu, našemu Spasitelju, ⁷da – opravdani njegovom milošću – po nadi budemo baštinici vječnoga života. ⁸Pouzdana je ovo riječ, i hoću da to postojano iznosiš: neka se oni koji vjeruju u Boga trude i prednjače u vršenju dobrih djela. To je dobro i korisno ljudima. ⁹A kloni se zapitkivanja, rodoslovlja, svađa i prepiranja o Zakonu, jer su beskorisna i isprazna! ¹⁰Nakon što čovjeka krivovjerca opomeneš dva puta, kloni ga se, ¹¹znajući da se takav izopačio te griješi i sam sebe osuđuje.

Osobne poruke i pozdravi

¹²Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, požuri se k meni u Nikopol, jer sam namislio ondje zimovati. ¹³Pravnika Zenu i Apolona brižno opremi na put, da im ništa ne uzmanjka! ¹⁴A i naši neka se uče prednjačiti u dobrim djelima, kada je nužda i potreba, da ne budu bez ploda! ¹⁵Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri! Neka milost bude sa svima vama! Amen.