Tobija
10,12
Svojoj kćeri Sari reče: »Pođi k svome svekru; odsad su ti oni roditelji kao da su te rodili. Pođi, kćeri moja, u miru i hoću da čujem o tebi samo dobre vijesti dokle god sam na životu.« Zatim se s njima oprostio šaljući ih na put.
Kontekst
10 Raguel odmah predade Tobiji njegovu ženu Saru i polovicu svega svojega imanja, sluge i sluškinje, goveda i ovce, magarce i deve, odjeću, novac i posuđe.
11 Tako ih otpravi zdrave i vesele, zagrlivši Tobiju govoreći: »Neka te sreća prati, mladiću, i želim ti svako dobro! Neka svevišnji Gospodin štiti na putu tebe i tvoju ženu Saru! Neka moje oči vide vašu djecu prije nego umrem!«
12 Svojoj kćeri Sari reče: »Pođi k svome svekru; odsad su ti oni roditelji kao da su te rodili. Pođi, kćeri moja, u miru i hoću da čujem o tebi samo dobre vijesti dokle god sam na životu.« Zatim se s njima oprostio šaljući ih na put.
13 Edna je rekla Tobiji: »Sine i dragi rođače, neka te Gospodin dovede kući. Dok sam još živa, želim od tebe i moje kćeri Sare vidjeti djecu, prije nego umrem. Pred Gospodinom ti povjeravam svoju kćer kao živi poklad. Nemoj je žalostiti kroz sve dane vašega života. Putuj u miru, sine. Odsad sam ti majka, a Sara neka ti bude kao sestra. Neka nas sve sreća prati na jednak način kroz sve dane našega života!« Tada ih oboje zagrli i otpusti ih da odu sretni.
14 Tobija je krenuo od Raguela sretan i radostan, zahvalivši Gospodinu neba i zemlje, koji je kralj svega, što ga je štitio na putovanju. Raguel mu reče: »Budi sretan poštujući svoje roditelje u sve dane svoga života!«
