Tobija
10,7
Ali ona je odgovarala: »Ti šuti i ne varaj me! Moj je sin poginuo.« Svaki bi dan istrčala i gledala na putu kojim je otišao njezin sin, jer nije imala povjerenja ni u koga. Kad bi sunce zašlo, vratila bi se u kuću, jaukala i plakala po cijelu noć ne stišćući oka. Kad se navršilo četrnaest dana svatovskog slavlja, koje je Raguel uz zakletvu odlučio prirediti svojoj kćeri Sari, pristupi mu Tobija govoreći: »Otpusti me, jer znam da moj otac i majka više ne vjeruju da će me ikada vidjeti živa. Stoga te molim, oče, da me otpustiš te mi ogomućiš da se vratim svome ocu. Već sam ti ispripovijedao u kakvom sam ga stanju ostavio.«
Kontekst
5 »Jao, dijete moje, svjetlo očiju mojih, kamo sreće da ti nisam dopustila to putovanje!«
6 Tobija joj govorio: »Šuti, sestro, i ne uznemiruj se! Naš je sin zdrav. Onaj čovjek s kojim je otišao posve je pouzdan i jedan je od naših sunarodnjaka. Uskoro će se on vratiti!«
7 Ali ona je odgovarala: »Ti šuti i ne varaj me! Moj je sin poginuo.« Svaki bi dan istrčala i gledala na putu kojim je otišao njezin sin, jer nije imala povjerenja ni u koga. Kad bi sunce zašlo, vratila bi se u kuću, jaukala i plakala po cijelu noć ne stišćući oka. Kad se navršilo četrnaest dana svatovskog slavlja, koje je Raguel uz zakletvu odlučio prirediti svojoj kćeri Sari, pristupi mu Tobija govoreći: »Otpusti me, jer znam da moj otac i majka više ne vjeruju da će me ikada vidjeti živa. Stoga te molim, oče, da me otpustiš te mi ogomućiš da se vratim svome ocu. Već sam ti ispripovijedao u kakvom sam ga stanju ostavio.«
8 Uto je Raguel govorio svome zetu: »Ostani, sinko, još ovdje sa mnom! Ja ću tvojemu ocu poslati glasnike da reknu kako ti je.«
9 Ovaj odvrati: »Nikako! Molim te da me otpustiš kako bih pošao k svome ocu!«
