# Tužaljke 4

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Krivnja i kazna Siona

**1** Ah, kako je zlato,  
kako je izblijedjela boja plemenite kovine!  
Razasuto je sveto kamenje  
po uglovima svih ulica.

**2** Plemeniti sinovi Siona,  
nekoć cijenjeni kao zlato,  
kako su procijenjeni kao zemljane posude,  
kao djelo lončareve ruke!

**3** I čagljevi podaju grudi, doje mlade.  
Kći mojega naroda okrutna je kao nojevi pustinje.

**4** Jezik je nejačetu prionuo  
za nepce od žeđi.  
Dječica su iskala kruha,  
a nitko im ga nije lomio.

**5** Koji su nekoć jeli poslastice,  
ginu na ulici.  
Koje su nosili na grimizu,  
valjaju se u blatu.

**6** Jer je krivnja kćeri moga naroda  
bila veća od grijeha Sodome,  
koja je bila srušena u čas,  
a da se nisu trudile ruke.

**7** Njezini knezovi sjali su jasnije od snijega,  
bjelje od mlijeka.  
Crvenije je bilo njihovo tijelo od koraljâ,  
lik im je bio kao safir.

**8** Ali je njihovo lice postalo crnje od čađe;  
ne poznaju se na ulicama.  
Koža im se prilijepila za kosti,  
osušila se kao drvo.

**9** Sretniji je tko je pao od mača  
nego tko je poginuo od gladi:  
polagano ginu oni od nestašice hrane.

**10** Kuhale su vlastitom rukom  
nježne žene svoju djecu.  
Ona su im bila hrana  
kad je padala kći moga naroda.

**11** Iscrpio je Gospodin svoj gnjev,  
izlio je svoju srdžbu,  
na Sionu je raspalio oganj  
što proždre njegove temelje.

**12** Nikada nisu pomislili zemaljski kraljevi,  
ni svi zemaljski stanovnici,  
da bi ušli tlačitelj i neprijatelj  
na vrata Jeruzalema.

**13** Dogodilo se to za grijehe njegovih proroka,  
za opačine njegovih svećenika,  
koji su prolijevali usred njega krv pravednika.

**14** Vrludali su kao slijepci po ulicama,  
okaljani krvlju,  
da se čovjek nije mogao  
dotaći njihovih haljina.

**15** Vikali su im: »Natrag! Nečist! Natrag!  
Natrag! Ne dodirujte ga!«  
Kad budu bježali i skitali se,  
tad će se govoriti među ulicama.  
Bio je naš završetak, dani su se naši navršili.

**16** Gospodnje ih je lice rasulo;  
on ih više ne može.  
Prezirali su čast svećenikâ,  
nisu štedjeli staraca.

**17** Naše oči uzalud čeznu  
još uvijek za pomoći.  
Na svojoj stražarnici čekali smo narod,  
koji ne pomaže.

**18** Zapriječiše nam, vrebajući nam korake,  
da hodimo po svojim ulicama.  
Naš je završetak bio,  
dani su se naši navršili;  
jest, došao je naš završetak.

**19** Naši progonitelji bili su još brži  
od nebeskih orlova.  
Gonili su nas po gorama,  
vrebali nas u pustinji.

**20** Bio je naš životni dah, Gospodnji pomazanik,  
uhvaćen u njihove jame,  
a za njega smo mislili:  
»U njegovoj sjeni živjet ćemo među narodima.«

**21** Raduj se i veseli, edomska kćeri,  
koja stanuješ u zemlji Usu!  
I na te će još doći čaša;  
opit ćeš se i otkrit ćeš se.

**22** Krivnja je tvoja uništena,  
sionska kćeri;  
on te više ne izgoni.  
On će kazniti tvoju krivnju, edomska kćeri,  
otkrit će tvoje grijehe.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/tuzaljke/4
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/tuzaljke/3.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/tuzaljke/5.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/tuzaljke.md