Molitva za pomilovanje
1Spomeni se, Gospodine, onoga što nas je stiglo! Pogledaj i vidi našu sramotu!
2Naša baština dopade tuđincima, naše kuće strancima.
3Siroti smo, bez oca; naše su majke kao udovice.
4Pijemo za novac svoju vodu, moramo plaćati za vlastita drva.
5Na vratu su nam tlačitelji, smalaksali smo i ne nalazimo mira.
6Pružili smo ruku Egiptu i Asuru, da se nasitimo kruha.
7Oci su naši sagriješili i nema ih više. Mi moramo nositi njihove opačine.
8Sluge su nad nama gospodari; nitko nas ne izbavlja iz njihovih ruku.
9Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji.
10Kao peć gori naša koža u žeravici gladi.
11Silovali su žene na Sionu i djevojke po Judinim gradovima.
12Knezove su vješali i bila je prezrena čast staraca.
13Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci.
14Na vratima više ne sjede starci; mladiće ne sjedinjuje igra.
15Nestalo je radosti našem srcu, igra se naša pretvorila u žalost.
16Pala nam je kruna s glave; teško nama što smo sagriješili!
17Stoga je naše srce oslabjelo, stoga je naše oko potamnjelo:
18Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj.
19Ti, Gospodine, stoluješ u vijeke, tvoje prijestolje stoji od vijeka do vijeka.
20Zašto nas hoćeš zaboraviti do vijeka, zauvijek nas ostaviti?
21Obrati nas, Gospodine, k sebi! Mi se vraćamo. Ponovi naše dane kako su bili prije!
22Ili, zar si nas sasvim odbacio? Ljutiš li se toliko na nas?
