¹Tada me anđeo koji je govorio sa mnom probudi opet kao čovjeka koji se budi oda sna. ²Upita me: »Što vidiš?« Ja odgovorih: »Vidim svijećnjak, sav od zlata, i gore na njemu uljanica. On ima sedam svjetiljaka i sedam cijevi ide k svjetiljkama što su na njemu. ³Dvije masline stoje uza nj, jedna s desne strane svijećnjaka, a druga s lijeve.« ⁴Upitao sam anđela koji je govorio sa mnom: »Što to znači, gospodaru moj?« ⁵Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: »Zar ne znaš što to znači?« Ja odgovorih: »Ne znam, gospodaru moj!« ⁶Tada mi odgovori: »To je Gospodnja riječ Zerubabelu: Ne vojnom moći, niti silom, nego mojim duhom – veli Gospodin nad vojskama. ⁷A tko si ti, velika goro? Pred Zerubabelom postat ćeš ravnica! On će iznijeti zabatni kamen s radosnim poklikom: Blago njemu, blago!« ⁸Dođe mi ovako Gospodnja riječ: ⁹»Zerubabelove ruke postavile su temelj ovome Hramu. Ruke će ga njegove i dovršiti. Tada ćeš spoznati da me je Gospodin nad vojskama poslao k vama. ¹⁰Jer tko je god prezreo dan malih početaka, vidjet će pun radosti zabatni kamen u Zerubabelovoj ruci. A ovih sedam svjetiljaka Gospodnje su oči, koje prelaze svu zemlju.« ¹¹Ja ga tad upitah: »Što znače one dvije masline s desne i s lijeve strane svijećnjaka?« ¹²I još ga upitah: »Što znače one dvije maslinove grančice, što su uz zlatne cijevi koje odozgo dovode zlatno ulje?« ¹³On mi odgovori: »Zar ne znaš što je to?« Ja rekoh: »Ne znam, gospodaru moj!« ¹⁴Tada mi reče: »To su dva pomazanika što kao sluge stoje pred Gospodinom sve zemlje.«