Jeremijino pismo o ludosti idolopoklonstva

¹Prijepis pisma što ga je poslao Jeremija onima koji su od kralja Babilonaca morali biti odvedeni kao zarobljenici u Babilon, da im priopći što mu je Bog bio naložio. Zbog grijehâ što ste ih počinili protiv Boga, bit ćete od Nabukodonozora, kralja Babilonaca, zarobljeni i u Babilon odvedeni. ²Kad onda dođete u Babilon, ostat ćete tamo mnogo godina i vrlo dugo, do sedmog koljena. A tad ću vas ja otamo povesti natrag u miru. ³Sad ćete vidjeti u Babilonu bogove od srebra, zlata i drveta, što se nose na plećima. Oni zadaju neznabošcima strah. ⁴Čuvajte se da i vi ne postanete kao tuđinci, te da i vas ne uhvati od njih strah! ⁵Kada vidite da im se klanja mnoštvo naroda, što ide pred njima i za njima, onda pomislite u sebi: »Tebi jedino, Gospodine, mora se čovjek klanjati.« ⁶Jer je moj anđeo s vama; on će od vas tražiti račun. ⁷Jezik je njihov uglađen rukom zanatlije. Pozlaćeni su i posrebreni: varka su i ne mogu govoriti. ⁸Uzimaju zlato kao za kakvu gizdavu djevojku ⁹i od njega prave krune za glave svojih bogova. A katkada svećenici oduzimaju zlato i srebro svojim bogovima i upotrebljavaju ga za se. ¹⁰Jest, oni, štoviše, daju od toga darove djevojkama u javnim kućama. Također srebrne, zlatne i drvene bogove rese haljinama na ljudski način. ¹¹Ali se oni ne mogu očuvati od rđe i moljaca. I ako su u grimiz zaogrnuti, ¹²mora im se ipak s lika otirati prašina koja se diže u hramu, a puno je ima na njima. ¹³Poneki nosi i žezlo, kao knez u zemlji, ali ne može nikoga pogubiti koji se o njega ogriješi. ¹⁴Poneki nosi mač u svojoj desnici ili sjekiru. Ali se ne može braniti ni u ratu ni u pogibelji od razbojnika. Po tome se može vidjeti da oni nisu bogovi. Ne bojte ih se, dakle! ¹⁵Kao što je posuda neupotrebljiva za čovjeka čim se razbije, ¹⁶tako je s njihovim bogovima. Jesu li postavljeni u hramovima, oči su pune prašine od nogu onih što ulaze. ¹⁷I kao što se onome koji se ogriješio o kralja zaključavaju dvorišta uokolo, jer mora biti poveden na smrt, tako svećenici čuvaju njihove hramove vratima, bravama i prijevornicama da ih ne ukradu razbojnici. ¹⁸Pale im svjetiljke, i to više nego sebi samima, a od njih oni ne mogu ništa vidjeti. ¹⁹Slični su gredama na hramu čija nutrina, kako se kaže, biva rastočena. Od crva što gmiže iz zemlje i rastače njih i njihove haljine ne opažaju ništa. ²⁰Lice je njihovo pocrnjelo od dima u hramu. ²¹Na njihovo tijelo i glavu dolijeću slijepi miševi, lastavice i druge ptice. I mačke skaču na njih. ²²Po tome možete vidjeti da oni nisu bogovi. Ne bojte ih se, dakle! ²³Ako se ne odstrani rđa od zlata, što ih okružuje za ures, onda ne sjaju. A ni osjećali nisu kad su bili lijevani. ²⁴Skupo su ih kupili premda nema životnoga daha u njima. ²⁵Budući da su bez nogu, moraju ih nositi na plećima. Tako odaju ljudima svoju vlastitu nevrijednost. I oni koji ih štuju moraju se stidjeti. ²⁶Jer ako koji padne na tlo, ne može se sâm dići. Postavi li ga tko onda opet, on se sam ne može micati. Dođe li u krivi položaj, on se sam ne može opet ispraviti. Kao pred mrtvace se pred njih stavljaju darovi. ²⁷Što se njima žrtvuje, prodaju njihovi svećenici, prodaju u svoju korist. Isto tako nasole od toga i njihove žene. A ništa od toga ne daju siromahu ili bolesniku. ²⁸I žene, koje su nečiste, i rodilje dotiču se njihovih žrtava. Po tome ste uvidjeli da oni nisu bogovi, pa ih se ne bojte! ²⁹Kako bi ih čovjek mogao zvati bogovima? I žene stavljaju darove pred srebrne, zlatne i drvene bogove. ³⁰I u njihovim hramovima sjede svećenici poderanih haljina, obrijane glave i brade, i s otkrivenom glavom. ³¹Oni viču i urliču pred svojim bogovima, kako to neki čine kod mrtvačkih gozbi. ³²Svećenici uzimaju od njihovih haljina i time odijevaju svoje žene i djecu. Saznaju li o kome zlo ³³ili dobro, nisu u stanju to uzvratiti. Kralja ne mogu ni postaviti ni skinuti. ³⁴Isto tako ne mogu darovati ni bogatstva ni novca. Učini li im čovjek zavjet i ne održi ga, oni ga ne sile da ispuni. ³⁵Ne mogu čovjeka izbaviti od smrti, niti slaboga osloboditi od jačega. ³⁶Slijepima ne mogu vratiti očinji vid. Nikoga ne izbavljaju iz nevolje. ³⁷Ne smiluju se udovicama. Sirotama ne čine ništa dobro. ³⁸Njihovi su drveni, pozlaćeni i posrebreni idoli kao kamenje iz gore. Koji ih štuju, moraju se stidjeti. ³⁹Kako se može onda vjerovati ili tvrditi da su bogovi? ⁴⁰Sami ih Kaldejci obeščašćuju. Vide li naime kojega nijemog, koji ne može govoriti, onda donesu Bela i traže da onaj dobije govor, kao da bi ovaj mogao čuti. ⁴¹I premda oni to vide, ne mogu ipak od toga odustati jer ne razumiju. ⁴²Njihove žene sjede na putovima ovijene vrpcama i kade mekinje. ⁴³Bude li jedna od njih uzeta od kojega prolaznika i pomiješana s njim, onda se ona naruga svojoj susjedi da se i ona nije poput nje pronašla vrijednom i zato što se njezina vrpca još nije prekinula. ⁴⁴Sve je varka što se kod njih zbiva. Kako se može dakle vjerovati ili tvrditi da su oni bogovi? ⁴⁵Njih su napravili zanatlije i zlatari, i ništa drugo ne će biti od njih nego ono što žele s njima oni koji su ih postavili. ⁴⁶Njihovi tvorci ne žive dugo. ⁴⁷Kako da bude drukčije s onim što su oni napravili? Svojim potomcima ostavljaju samo varku i sramotu. ⁴⁸Dođe li na njih rat ili inače koja nesreća, onda se njihovi svećenici savjetuju među sobom gdje da se sakriju s njima. ⁴⁹Kako da se tu ne uvidi da nisu bogovi oni koji niti same sebe ne mogu spasiti iz rata i nesreće? ⁵⁰Napokon će se ipak jednom uvidjeti da su drveni, pozlaćeni i posrebreni bogovi samo tlapnja. Svim će narodima i kraljevima biti tad očito da oni nisu bogovi, nego samo loša djela čovječje ruke, i da Božja snaga ne stanuje u njima. ⁵¹Komu dakle može ostati nepoznato da oni nisu bogovi? ⁵²Oni ne mogu postaviti knezove, niti ljudima mogu dati dažd. ⁵³Oni ne mogu niti samima sebi pribaviti pravo niti se zaštititi od nepravde, jer su tako nemoćni. ⁵⁴Oni su kao vrane između neba i zemlje. Jer kad bukne oganj u hramu drvenih, pozlaćenih i posrebrenih bogova, onda svećenici bježe i spašavaju se. A oni sami izgore u njima kao grede. ⁵⁵Nijednome kralju i nijednome neprijatelju ne mogu se oduprijeti. ⁵⁶Kako da se onda smatra ili vjeruje da su oni bogovi? Niti od kradljivaca niti od razbojnikâ ne mogu se zaštititi ti drveni, posrebreni i pozlaćeni bogovi. ⁵⁷Jer su oni (lupeži) jači od njih; oduzimaju im zlato i srebro i haljine, u koje su odjeveni, i odlaze s tim, a ovi samima sebi ne mogu pomoći. ⁵⁸Zato bolje stoji kralj koji dokazuje svoju moć, ili korisno pokućstvo koje vlasnik kuće može upotrijebiti, od lažnih bogova; ili kućna vrata, koja čuvaju što je unutra, ako ne lažni bogovi. I drveni stup u kraljevoj palači također su lažni bogovi. ⁵⁹Sunce, mjesec i zvijezde sjaju i slušaju dragovoljno, određeni da koriste ljudima. ⁶⁰I munju je divno vidjeti kada sijevne. Isto tako puše vjetar u svakoj zemlji. ⁶¹Zapovjedi li Bog oblacima da prođu preko sve zemlje, oni izvrše nalog. ⁶²Posije li Bog oganj, da sažeže gore i šume, on izvrši što je bilo zapovjeđeno. A ovi bogovi nisu im jednaki ni u ljepoti ni u snazi. ⁶³Zato se ne može ni vjerovati ni tvrditi da su oni bogovi, jer nisu u stanju da kazne ili da čovjeku učine dobro. ⁶⁴Kada dakle znate da oni nisu bogovi, onda ih se ne bojte! ⁶⁵Oni ne mogu ni proklinjati kraljeve, niti ih blagoslivljati. ⁶⁶I ne mogu neznabošcima pokazati znake na nebu. Ne svijetle kao sunce, niti sjaju kao mjesec. ⁶⁷Životinje su bolje od njih, jer one bježe na zaštitno mjesto i tako se mogu spasiti. ⁶⁸Nikako nam dakle nije jasno da su oni bogovi. Zato ih se ne bojte! ⁶⁹Kao na polju krastavaca ptičje strašilo, koje ne daje zaštite, tako su njihovi drveni, pozlaćeni i posrebreni bogovi. ⁷⁰Oni su i kao trnov grm u vrtu, na koji sjedne svaka ptica. Oni su kao lešine što se bacaju u tamu, oni – njihovi drveni, pozlaćeni i posrebreni bogovi. ⁷¹I po grimizu i bezu, što istrune na njima, može se spoznati da oni nisu bogovi. Napokon sami budu izjedeni i predmet su poruge u zemlji. ⁷²Bolji je čovjek koji je pravedan i nema idolskih likova, jer on ostane očuvan od sramote.