Djela 1 — Biblija Šarić

Proslov

¹U svom prvom djelu, o Teofile, izvijestio sam o svemu što je Isus činio i učio, ²do dana kad je apostolima, izabranima Duhom Svetim, dao nalog i onda bio uzet. ³Nakon svoje muke dao im je mnoge dokaze za to da je živ. Četrdeset im se dana ukazivao i govorio im o Božjem kraljevstvu. ⁴Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi im da ne idu iz Jeruzalema, nego da čekaju Očevo obećanje, »koje«, reče, »čuste od mene. ⁵Ivan je krstio vodom, a vi ćete za malo dana biti kršteni Duhom Svetim.«

Uzašašće Isusovo

⁶Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti Izraelu kraljevstvo?« ⁷On im odgovori: »Nije vaše znati vremena ili časove što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti. ⁸Nego ćete primiti silu Duha Svetoga kad siđe na vas, i bit ćete mi onda svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.« ⁹I kad to reče, bi podignut pred njihovim očima. Uze ga oblak ispred njihovih očiju. ¹⁰I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u bijelim haljinama. ¹¹Oni rekoše: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo, tako će doći kao što vidjeste da uzlazi na nebo.«

Apostoli i skupina Isusovih sljedbenika

¹²Tada se vratiše u Jeruzalem s gore koja se zove Maslinska. Ona je blizu Jeruzalema, jedan dan hoda dopuštenog subotom. ¹³Kad dođoše tamo, uđoše u gornju dvoranu gdje su obično boravili, i to Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, Alfejev sin, Šimun Revnitelj i Juda, Jakovljev brat. ¹⁴Oni su svi ustrajali jednodušno u molitvi zajedno sa ženama, s Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom.

Izbor Matije u zbor apostola

¹⁵U one dane ustade Petar između braće – bilo je zajedno mnoštvo od oko sto i dvadeset osoba – i reče: ¹⁶»Ljudi, braćo, trebalo je da se ispuni Pismo koje proreče Duh Sveti na Davidova usta za Judu, koji je bio vođa onima što uhvatiše Isusa. ¹⁷On je bio ubrojen među nas i primio je dio ove službe. ¹⁸Od nepravedne plaće steče njivu, ali se objesi i puče po sredini, i prosu se sva njegova utroba. ¹⁹To postade poznato svim stanovnicima Jeruzalema, i ona se njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači krvna njiva. ²⁰U Knjizi psalama stoji naime napisano: Njegov stan neka bude pust, i neka ne bude nikoga koji bi u njemu stanovao, a njegovu službu neka primi drugi! ²¹Treba dakle da jedan od ovih muževa koji su bili s nama sve vrijeme, kako među nas dođe i od nas otiđe Gospodin Isus, ²²počevši od Ivanova krštenja do dana kad bi uzet od nas, s nama bude svjedok njegova uskrsnuća.« ²³I postaviše dvojicu: Josipa, koji se zvao Barsaba, a bio je prozvan Just, i Matiju. ²⁴Tada su se molili: »Ti, Gospodine, koji poznaješ srca sviju, pokaži koga si od ove dvojice izabrao ²⁵da primi mjesto ove službe i apostolstva iz kojega ispade Juda da ode na svoje mjesto.« ²⁶I baciše kocke za njih. I pade kocka na Matiju, i bi on pribrojen jedanaestorici apostola.