Djela 16 — Biblija Šarić

Timotej se pridružuje Pavlu i Sili

¹Tada dođe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki učenik po imenu Timotej, sin žene Židovke koja je postala vjernica, i oca Grka. ²Za njega su dobro svjedočila braća što su bila u Listri i Ikoniju. ³Toga je odlučio Pavao uzeti sa sobom na put; zato ga je uzeo i dao obrezati zbog Židovâ koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali da je njegov otac Grk. ⁴A kad su prolazili gradovima, predavali su im na obdržavanje odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu. ⁵Tako su crkve bile utvrđivane u vjeri, i svaki su dan brojčano rasle.

Pavao pozvan u Makedoniju

⁶Kad prođoše Frigiju i Galaciju, Duh Sveti im je spriječio propovijedati Riječ u Aziji. ⁷Stigavši na granicu Mizije, pokušali su poći u Bitiniju, ali im ne dopusti Isusov Duh. ⁸A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu. ⁹Pavao je imao viđenje noću: Neki muškarac, Makedonac, stajao je i molio ga govoreći: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!« ¹⁰Nakon tog Pavlova viđenja odmah smo nastojali otputovati u Makedoniju, jer smo bili uvjereni da nas Bog zove da im propovijedamo evanđelje.

Misionari prelaze u Europu; obraćenje Lidije u Filipima

¹¹Kad otplovismo iz Troade, dođosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol. ¹²A otamo u Filipe, prvi grad onoga dijela Makedonije koji je bio rimska kolonija. U tom gradu ostadosmo nekoliko dana. ¹³U subotnji dan izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da se održava molitva. Sjeli smo i govorili ženama koje su se bile sabrale. ¹⁴A slušala je neka bogobojazna žena, po imenu Lidija, trgovkinja grimizom, rodom iz grada Tijatire. Ona je s velikom pažnjom slušala Pavlove riječi jer je Gospodin otvorio njezino srce. ¹⁵A kad je bila krštena ona i njezina kuća, zamoli govoreći: »Ako mislite da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite!« Natjerala nas je da prihvatimo.

Pavao u Filipima uhićen i oslobođen

¹⁶I dogodi se, kad smo išli na molitvu, da nas je susrela neka ropkinja koja je imala vračarskoga duha te je vračanjem donosila velik dobitak svojim gospodarima. ¹⁷Ona se prilijepila uz Pavla i nas i vikala je: »Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja.« ¹⁸Činila je to mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: »Zapovijedam ti, u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje.« I izađe u taj čas. ¹⁹A kad vidješe njezini gospodari da im nestade nada u dobitak, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo. ²⁰Dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: »Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad ²¹i propovijedaju običaje koje mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani.« ²²I sleže se mnoštvo protiv njih, a glavari im strgaše haljine i zapovjediše da ih išibaju. ²³Nakon što im dadoše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva. ²⁴Primivši takvu zapovijed, on ih baci u najdublji predio tamnice, a noge im stavi u klade. ²⁵U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali. ²⁶A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. ²⁷A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede se ubiti misleći da su sužnji pobjegli. ²⁸A Pavao povika jakim glasom: »Ne čini sebi nikakva zla, jer smo mi svi ovdje!« ²⁹On zaiska luč, uletje i dršćući pade k nogama Pavla i Sile. ³⁰Izvede ih van i reče: »Gospodo, što trebam činiti da se spasim?« ³¹A oni rekoše: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se, ti i tvoja kuća.« ³²I navijestili su Gospodnju riječ njemu i svima koji su bili u njegovoj kući. ³³On ih uze k sebi u onaj čas noći i opra im rane; i krsti se odmah, on i sva njegova kuća. ³⁴Tada ih uvede u svoju kuću, postavi im stol, i radovao se je sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga. ³⁵Kad je svanulo, poslaše glavari liktore govoreći: »Pusti one ljude!« ³⁶Tamničar kaza to Pavlu: »Poslaše glavari da budete pušteni; sad dakle izađite, i idite s mirom!« ³⁷Ali im Pavao reče: »Nakon što su nas, rimske građane, kaznili bičevanjem javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada nas hoće tajno protjerati? Ne tako, nego sami neka dođu i neka nas izvedu!« ³⁸Kad liktori javiše te riječi glavarima, uplašiše se čuvši da su rimski građani. ³⁹Oni su došli i ispričali im se; zatim su ih oslobodili zamolivši ih da napuste grad. ⁴⁰A kad izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću, osokoliše ih, i otiđoše.