Pavao u Solunu

¹Preko Amfipola i Apolonije stigoše u Solun gdje je bila židovska sinagoga. ²I Pavao, po običaju, uđe k njima i tri subote raspravljao je s njima na temelju Pisama. ³Pokazivao je i dokazivao: »Trebalo je da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih: ovaj Isus, kojega ja vama propovijedam, jest Mesija.« ⁴I neki se od njih uvjeriše i pridružiše se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih pogana veliko mnoštvo, i od uglednih žena ne malo. ⁵A zavidni Židovi uzeše neke zle ljude s ulice i sabravši četu, uzbuniše grad i napadoše Jasonovu kuću i stadoše tražiti da ih izvedu pred narod. ⁶A kad ih ne nađoše, dovukoše Jasona i neku braću pred gradske poglavare vičući: »Ovi što uzbuniše sav svijet, dođoše i ovamo. ⁷Jason ih je primio, i oni svi rade protiv carskih odredaba govoreći da ima drugi kralj, Isus.« ⁸Tim riječima uznemirili su narod i gradske poglavare. ⁹Ali su ih oni pustili nakon što su od Jasona i ostalih uzeli jamčevinu.

Pavao u Bereji

¹⁰A braća odmah noću odvedoše Pavla i Silu u Bereju. Došavši onamo, uđoše u židovsku sinagogu. ¹¹A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primiše Riječ svim srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, je li to tako. ¹²I povjerovaše mnogi od njih, i od uglednih žena Grkinja, i od muškaraca ne malo. ¹³A kad doznaše Židovi Soluna da Pavao i u Bereji propovijeda Božju riječ, dođoše i onamo, te podigoše i pobuniše mnoštvo. ¹⁴Braća onda odmah odvedoše Pavla k moru, a Sila i Timotej ostadoše ondje. ¹⁵Pratioci dovedoše Pavla do Atene, i dobivši od njega nalog za Silu i Timoteja da dođu k njemu što brže, vratiše se.

Pavlov govor u Ateni

¹⁶Dok ih je Pavao čekao u Ateni, uzruja se gledajući grad pun idola. ¹⁷I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima što su bili ondje. ¹⁸Neki od epikurejskih i stoičkih filozofa prepirali su se s njim; i jedni su govorili: »Što hoće ovaj brbljavac da kaže?« A drugi: »Čini se da propovijeda tuđe bogove.« Jer je navješćivao kao evanđelje Isusa i uskrsnuće. ¹⁹Stoga ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: »Možemo li znati kakav je taj novi nauk što ga ti kazuješ? ²⁰Jer nešto novo stavljaš u naše uši; hoćemo dakle znati što to znači« ²¹Svi naime Atenjani i stranci pridošlice nemaju ni za što drugo vremena osim da što novo kazuju ili slušaju. ²²Stojeći nasred Areopaga, Pavao uze riječ: »Ljudi, Atenjani! Po svemu vidim da ste vrlo pobožni. ²³Jer prolazeći i motreći vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojem je bilo napisano: Bogu nepoznatomu. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja navješćujem. ²⁴Bog koji je stvorio svijet i sve što je na njemu, on, jer je gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima. ²⁵Niti su mu za služenje potrebne ljudske ruke, kao da bi nešto trebao, jer on sam daje svima život i dah, i sve. ²⁶On je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini; postavio je određena vremena i granice za prebivanje ljudi, ²⁷da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas. ²⁸Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo i rod. ²⁹Kad smo dakle Božji rod, ne smijemo smatrati da je Božanstvo kao zlato, srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i ljudskoga mišljenja. ³⁰A sada Bog, ne gledajući na vremena neznanja, navješćuje ljudima da se svi i posvuda trebaju obratiti. ³¹Jer je odredio dan u koji će suditi cijelome svijetu po pravdi, preko čovjeka koga je postavio i pred svima potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.« ³²Na riječ »uskrsnuće od mrtvih« jedni se narugaše, a drugi rekoše: »O tom ćemo te slušati drugi put.« ³³Tako Pavao ode između njih. ³⁴A neki muškarci ipak pristadoše uza nj i povjerovaše; među njima je bio Dionizije Areopagit te žena po imenu Damara, i drugi s njima.