Joašovo kraljevanje

¹Joašu je bilo sedam godina kad se popeo na prijestolje. ²U sedmoj Jehuovoj godini postao je Joaš kralj, i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe. ³Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok ga je savjetovao svećenik Jojada. ⁴Ali žrtvene visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio na visinama žrtve klanice i kadio kâd. ⁵Joaš je bio zapovjedio svećenicima: »Sav novac koji se kao posvećeni dar donosi u Gospodnji Hram, naime novac koji se odredi procjenom, porez po dužnosti, zatim sav novac koji se u Hram donosi dobrovoljno, ⁶to neka svećenici uzimaju za se, svaki od svojega poznanika! Oni s tim neka daju popraviti sve što je trošno na Hramu, gdje se god nađe kakva šteta!« ⁷Ali u dvadeset i trećoj godini Joaševa kraljevanja svećenici još nisu bili popravili što je na Hramu bilo trošno. ⁸Zato pozva kralj Joaš svećenika Jojadu i druge svećenike i upita ih: »Zašto još niste popravili ono što je na Hramu trošno? Odsad ne smijete više uzimati novac od svojih poznanika, nego ga morate upotrijebiti za popravak Hrama.« ⁹Svećenici pristadoše na to da više ne uzimaju novac od naroda, ali i da ne popravljaju što je trošno na Hramu. ¹⁰Tada uze svećenik Jojada jedan kovčeg, napravi prorez na poklopcu i stavi ga uz oltar, desno od ulaza u Gospodnji Hram. Tamo su svećenici koji su stražarili na pragu morali ubacivati sve novce koji su se donosili u Gospodnji Hram. ¹¹Kad bi vidjeli da ima mnogo novaca u kovčegu, morao je određeni kraljevski činovnik doći s velikim svećenikom i novce koji su se našli u Gospodnjem Hramu svezati i izmjeriti. ¹²Izmjerene novce morali su uručiti onima koji su vodili posao i brinuli se za Gospodnji Hram. Oni bi isplaćivali drvodjelje i radnike koji su bili zaposleni na Gospodnjem Hramu, ¹³zatim zidare i kamenare, i one koji su pribavljali drvo i tesano kamenje, da se tako popravi što je bilo trošno na Gospodnjem Hramu, ukratko da se dobavi sve što je trebalo za popravak Hrama. ¹⁴Ali novcem koji se donosio u Gospodnji Hram nisu se gradile srebrne čaše, noževi, kotlići ili trube, niti zlatne i srebrne posude za Gospodnji Hram, ¹⁵nego su ga davali radnicima da poprave Gospodnji Hram. ¹⁶Pritom od ljudi kojima bi predavali novac nisu tražili da radnicima izdaju račun, jer su radili vjerno i savjesno. ¹⁷A novci od žrtava za prijestup i grijeh nisu se davali za Hram, nego su pripadali svećenicima. ¹⁸Tada iziđe Hazael, aramejski kralj, opkoli Gat i osvoji ga. Kada se Hazael okrene kako bi krenuo protiv Jeruzalema, ¹⁹uze Joaš, Judin kralj, sve posvećene darove koje su bili prinijeli njegovi preci Judini kraljevi: Jošafat, Joram i Ahazja, pa i svoje vlastite, zatim sve zlato koje se našlo u riznicama Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, i posla to Hazaelu, aramejskomu kralju. Tako on odustane od rata protiv Jeruzalema. ²⁰Ostala povijest Joašova, i sve što je učinio, zapisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva. ²¹A napokon se podigoše protiv njega njegovi dvorani, skovaše urotu protiv njega i ubiše Joaša u tvrđavi Milu, kuda se silazi u Silu. ²²Josakar naime, Šimatov sin, i Jozabad, Šomerov sin, dvorani, bili su njegovi ubojice. Poslije njegove smrti pokopaše ga kod njegovih otaca u gradu Davidovu. Njegov sin Amasja postane kralj umjesto njega.