Atalijino kraljevanje

¹Kad je Atalija, mati Ahazjina, doznala da je njezin sin mrtav, odluči pobiti svu kraljevsku obitelj. ²Ali Jošeba, kći kralja Jorama, Ahazjina sestra, uze Joaša, Ahazjina sina, ukrade ga između kraljevića koji su trebali biti pobijeni, i donese ga, vodeći i njegovu dojkinju, u ložnicu. Tako ga sakriše od Atalije te umakne smrti. ³On ostade šest godina sakriven kod nje u Gospodnjem Hramu, a Atalija je vladala u zemlji. ⁴U sedmoj godini pošalje Jojada po stotnike, tjelesne stražare i vojnike i uvede ih k sebi u Gospodnji Hram. Tada se dogovori s njima i zakle ih u Hramu Gospodnjem. Nato im pokaza kraljeva sina. ⁵I dade im ovu uputu: »Vi ćete ovako učiniti: Vas trećina, koji odlazite u subotu i preuzimate stražu u kraljevskoj palači, ⁶i druga trećina na vratima Sur, i posljednja trećina na vratima iza vojnika, koji ste imali stražu kod palače, ⁷i zatim dva vaša druga dijela, ukratko svi koji dolazite u subotu i držite stražu u Gospodnjem Hramu kod kralja, ⁸svi ćete se okupiti oko kralja, svaki s oružjem u ruci. Tko navali među redove, neka bude pogubljen! Tako morate pratiti kralja kada bude dolazio!« ⁹Stotnici učiniše točno onako kako im je bio zapovjedio svećenik Jojada. Svaki uze svoje ljude, one koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu svećeniku Jojadi. ¹⁰Svećenik dade stotnicima koplja i štitove, koji su bili pripadali kralju Davidu i koji su se nalazili u Gospodnjem Hramu. ¹¹Nakon što su se vojnici bili uokolo namjestili, svaki s oružjem u ruci, od južne strane Hrama do sjeverne strane Hrama, između žrtvenika i Hrama, gdje je bio kralj, ¹²izvede on kraljeva sina i stavi na nj zlatni vijenac i svjedočanstvo. Tako ga izvedoše i pljeskajući rukama povikaše: »Živio kralj!« ¹³Kad je Atalija čula viku vojnika i naroda, dođe k narodu u Gospodnji Hram. ¹⁴Tamo vidje kralja gdje, po običaju, stoji na sudačkom mjestu i uz kralja stotnike i vojnike, a sav se narod radovao i trubio u trube. Tada razdre Atalija svoje haljine i poviče: »Izdaja, izdaja!« ¹⁵A svećenik Jojada zapovjedi stotnicima, zapovjednicima četa: »Izvedite je između redova iz Hrama! Onoga koji pođe za njom pogubite mačem!« Svećenik je naime bio zapovjedio da se ona ne pogubi u Gospodnjem Hramu. ¹⁶Napraviše joj mjesta, i kad je došla na put koji je bio određen za konje, na ulazu u kraljevsku palaču, tamo je ubiše. ¹⁷Nato Jojada sklopi savez između Gospodina, kralja i naroda, da će naime narod biti Gospodnji, također i između kralja i naroda. ¹⁸Sav narod otiđe u Baalov Hram i razori ga. Njegove žrtvenike i likove razrušiše posve i ubiše Baalova svećenika Matana pred žrtvenicima. Potom svećenik postavi stražu kod Gospodnjega Hrama. ¹⁹I pusti stotnike, tjelesnu stražu, vojnike i sav narod neka idu. Izvedoše kralja iz Gospodnjega Hrama i pođoše kroz vojnička vrata u kraljevsku palaču. Tamo on sjede na kraljevsko prijestolje. ²⁰Sav se narod u zemlji radovao i grad je ostao miran. A Ataliju su bili mačem ubili kod kraljevske palače.