Jehu zatire Ahabovu obitelj

¹Kako je u Samariji još bilo sedamdeset kraljevića iz Ahabove obitelji, uputi Jehu pismo gradskim glavarima u Samariju s ovim sadržajem: ²»Čim dobijete ovo pismo, vi koji ste postavljeni nad starješinama i odgojiteljima kraljevićâ iz Ahabove obitelji i ovim kraljevićima iz obitelji svojega gospodara, i nad kolima i konjima, nad utvrdama i oružjem, ³izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevića iz obitelji svojega gospodara, postavite ga na prijestolje njegova oca i borite se za kuću svojega gospodara!« ⁴Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: »Kad mu dva kralja ne mogoše odoljeti, kako ćemo mi moći?« ⁵I predstojnik palače, gradski glavar, starješine i odgojitelji poslaše Jehuu ovu vijest: »Mi smo tvoje sluge i činit ćemo sve što nam zapovjediš. Ne ćemo nikoga postavljati za kralja. Čini što ti je volja!« ⁶A on im uputi drugo pismo s ovim sadržajem: »Kad ste uz mene i hoćete mi biti poslušni, uzmite glave kraljevića iz obitelji svojega gospodara i dođite s njima k meni sutra u ovo doba u Jizreel!« Kraljevići, njih sedamdeset, bili su kod najodličnijih u gradu, koji su ih odgajali. ⁷Čim njima dođe to pismo, uzeše kraljeviće i poklaše ih, svih sedamdeset. Njihove glave staviše u košare i poslaše ih Jehuu u Jizreel. ⁸Kad dođe glasnik i javi mu da su donijeli glave kraljevića, on zapovjedi: »Složite ih do sutra pred vratima u dvije gomile!« ⁹Sljedećega jutra on iziđe, stupi pred sav narod i reče: »Vi ste bez krivnje. Znate da sam ja bio onaj koji se pobunio protiv svoga gospodara i ubio ga. Ali tko je pobio sve ove? ¹⁰Znate, dakle, da nije ostala neispunjena nijedna Gospodnja prijetnja, koju je Gospodin izrekao nad Ahabovom kućom. Gospodin je samo izveo što je navijestio preko svojega sluge Ilije.« ¹¹Potom Jehu dade pobiti sve koji su još bili ostali u Jizreelu od Ahabove kuće, sve velikaše, pouzdanike i svećenike. Nije dao da od njih ostane ni jedan jedini. ¹²Onda se Jehu podiže i pođe dalje u Samariju. Kad je bio na putu, kod pastirske kolibe, ¹³naiđe na rođake Ahazje, Judina kralja. On ih upita tko su. Oni odgovoriše: »Mi smo rođaci Ahazjini i dođosmo posjetiti kraljeviće i sinove kraljice majke.« ¹⁴On zapovjedi: »Pohvatajte ih žive!« Pohvataše ih žive i poklaše ih, četrdeset i dvojicu na cisterni, kod pastirske kolibe. Ne ostaviše ni jednoga jedinog od njih. ¹⁵Kad je krenuo dalje, sastao se s Jonadabom, Rekabovim sinom, koji mu iziđe ususret. On ga pozdravi i upita ga: »Je li ti srce iskreno kao što je moje prema tebi?« Jonadab odgovori: »Jest, posve sigurno! Daj mi svoju ruku!« On mu dade ruku, uze ga k sebi u kola ¹⁶i reče: »Hajde sa mnom, i veseli se revnosti mojoj za Gospodina!« I odvezoše ga njegovim kolima. ¹⁷Kad dođe u Samariju, dade poubijati sve koji su još bili ostali u Samariji od Ahabove obitelji, dok je svu ne istrijebi, po riječi koju je Gospodin bio rekao Iliji.

Pokolj Baalovih svećenika

¹⁸Potom skupi Jehu sav narod i reče mu: »Ahab je premalo štovanja iskazao Baalu. Jehu će mu služiti revnije. ¹⁹Zato mi dozovite sve Baalove proroke, sve njegove sluge i svećenike! Nijedan ne smije izostati. Jer želim prirediti veliku žrtvenu svečanost u čast Baalu. Tko izostane, ne će ostati na životu!« Jehu je tako radio kako bi prevario i uništio Baalove štovatelje. ²⁰Tada Jehu zapovjedi: »Oglasite u čast Baalu svečanu skupštinu!« I oglasiše je. ²¹Jehu to razglasi po svemu Izraelu, pa dođoše svi Baalovi štovatelji, i ne izosta ni jedan. Kad su bili ušli u Baalov hram, bio je Baalov hram, pun od jednoga kraja do drugoga. ²²Tada zapovjedi upravitelju riznice neka iznese haljine svim Baalovim štovateljima. I iznese im haljine. ²³Zatim uđe Jehu s Jonadabom, Rekabovim sinom, u Baalov hram i reče štovateljima Baalovim: »Pripazite dobro na to da ovdje među vama ne bude koji Gospodnji štovatelj, nego sami Baalovi štovatelji!« ²⁴I oni dođoše pripremiti žrtve klanice i paljenice. A Jehu je vani bio namjestio osamdeset ljudi i rekao im: »Tko pusti da ijedan od ovih ljudi, što vam ih predajem u ruke, utekne, odgovarat će svojim životom.« ²⁵Kad je žrtva paljenica bila priređena, zapovjedi Jehu vojnicima i tjelesnim stražarima: »Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umaknuti!« I pobiše ih vojnici i tjelesni stražari mačem, pobacaše ih van, provališe u svetište Baalova hrama, ²⁶izbaciše likove iz Baalova hrama i spališe ih. ²⁷Tada razrušiše kamene Baalove stupove, oboriše Baalov hram i od njega načiniše zahode, koji postoje do dana današnjega. ²⁸Tako Jehu istrijebi Baalovu službu iz Izraela. ²⁹Ali od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koji je ovaj bio naveo Izraela, ne odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca u Betelu i Danu. ³⁰Doduše, bio je Gospodin dao javiti Jehuu: »Zato što si revno izvršio što mi je po volji i jer si učinio s Ahabovom kućom sve što mi je bilo u srcu, tvoji će potomci do četvrtog koljena sjediti na Izraelovu prijestolju.« ³¹Ipak se Jehu nije trudio da svim srcem živi po zakonu Gospodina, Boga Izraelova. On nije odstupio od Jeroboamova grijeha, na koji je on bio naveo Izraela. ³²U ono vrijeme počne Gospodin otkidati dijelove zemlje od Izraela. Tada Hazael udari po svim izraelskim granicama; ³³istočno od Jordana, na svu zemlju Gilead, naime na Gad, Ruben i Manaše, od Aroera što leži uz potok Arnona do Gileada i Bašana. ³⁴Ostala Jehuova povijest, sva njegova djela i sve njegove pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izraelovih kraljeva. ³⁵Kad je Jehu bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joahaz postane kralj umjesto njega. ³⁶Vladao je Jehu u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.