2. Kraljevima 17 — Biblija Šarić

Hošeino kraljevanje u Izraelu

¹U dvanaestoj godini Ahazova kraljevanja nad Judom postane Hošea, Elin sin, u Samariji kralj nad Izraelom devet godina. ²On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili Izraelovi kraljevi koji su bili prije njega. ³Protiv njega iziđe Salmanasar asirski kralj. Hošea mu se podvrgao i plaćao mu je danak. ⁴Ali kad asirski kralj vidje da je Hošea bio nevjeran – on je naime bio poslao poslanike k Sou, egipatskomu kralju i nije platio danka asirskomu kralju kao svake godine – tad ga asirski kralj dade uhvatiti i baciti u tamnicu. ⁵I podigao se asirski kralj protiv cijele zemlje, došao pred Samariju, i opsjedao je tri godine. ⁶U devetoj Hošeinoj godini osvoji asirski kralj Samariju, odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima.

Razmišljanje nad ruševinama izraelskog kraljevstva

⁷To se dogodilo zato jer su se Izraelci ogriješili o Gospodina, svoga Boga, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, egipatskoga kralja, i jer su štovali tuđe bogove. ⁸Živjeli su po običajima pogana koje je Gospodin bio prognao ispred Izraelaca, i po običajima Izraelovih kraljeva, koji su ih bili uveli. ⁹Izraelci počiniše protiv Gospodina, svojega Boga, djela koja nisu bila prikladna: podigoše sebi žrtvenike na uzvišicama po svim svojim mjestima, od stražarske kule do utvrđenoga grada. ¹⁰Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postaviše likove Ašere. ¹¹Žrtvovali su tamo na visinama kao pogani koje je Gospodin bio prognao ispred njih, i činili su zle stvari kojima su izazivali Gospodnju mržnju. ¹²Služili su idolima za koje im je Gospodin bio rekao: »To ne smijete činiti!« ¹³Gospodin je dao opominjati Izraela i Judu preko svih svojih proroka, preko svih vidovnjaka i govorio: »Vratite se sa svojega zla puta i držite moje zapovijedi i uredbe točno po zakonu koji sam dao vašim ocima, i po onome što sam vam zapovjedio preko svojih slugu, proroka!« ¹⁴Ali ne poslušaše, nego se pokazaše tvrdoglavi kao njihovi oci, koji se nisu pouzdavali u Gospodina, svojega Boga. ¹⁵Oni prezreše njegove uredbe, njegov savez, koji je bio sklopio s njihovim ocima, i njegove opomene koje im je bio upravio. Trčali su za ništavnim idolima tako da sami padoše u ništavnost, i za poganima koji su stanovali oko njih, premda im je Gospodin bio zabranio da čine kao oni. ¹⁶Oni ostaviše sve zapovijedi Gospodina, svojega Boga, načiniše sebi livene likove, dva teleta, napraviše ašere, klanjali su se svoj nebeskoj vojsci i služili su Baalu. ¹⁷Puštali su svojim sinovima i kćerima da idu kroz oganj, davali se na vračanje i gatanje i činili ono što se nije sviđalo Gospodinu, i tako izazivali njegov gnjev. ¹⁸Tada se Gospodin vrlo razgnjevio na Izraela i odbacio ga od svog lica. Ništa ne preosta osim Judina plemena. ¹⁹Ali se ni Juda nije držao zapovijedi Gospodina, svojega Boga, nego je živio po običajima koje su bili uveli u Izraelu. ²⁰I tako Gospodin odbaci sav rod Izraelaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljačkašima, dok ih ne odbaci od svoga lica. ²¹Kad on odcijepi Izraela od Davidove kuće, i oni učiniše kraljem Jeroboama, Nebatova sina, odbije Jeroboam Izraelce od Gospodina i navede ih na težak grijeh. ²²Izraelci su hodili u svim grijesima što ih je bio počinio Jeroboam. I ne odstupiše od njih ²³dok Gospodin ne odbaci Izraelce od lica svojega, kao što je zaprijetio preko svih svojih slugu, proroka, i Izraela odvede iz zemlje u Asir, u sužanjstvo koje traje do dana današnjega.

Podrijetlo Samarijanaca

²⁴Asirski kralj dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih umjesto Izraelaca u gradove Samarije. Oni zaposješe Samariju i nastaniše se u njezinim gradovima. ²⁵Najprije su tamo stanovali i Gospodina nisu štovali. Zato posla Gospodin lavove među njih, koji ih poharaše. ²⁶Javiše asirskomu kralju: »Narodi koje si odveo i naselio u gradovima Samarije ne štuju zakonito Boga one zemlje. Zato on posla na njih lavove koji ih ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje.« ²⁷Asirski kralj zapovjedi: »Dovedite tamo jednoga od onih svećenika koje ste otamo odveli! Taj neka ode tamo, neka se tamo nastani i neka ih uputi u zahtjeve Boga one zemlje!« ²⁸I tako dođe natrag jedan od svećenika koje su bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i učio ih je kako će štovati Gospodina. ²⁹Ali svaki narod napravi sebi svojega vlastitog boga i postavi ga u hramove na visinama koje su bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima u kojima se nastanio. ³⁰Ljudi iz Babilona napraviše sebi Sukot Benota, oni iz Kuša Nergala, oni iz Hamata Ašimu. ³¹Oni iz Ave napraviše sebi Nibahaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su svoju djecu u čast Adrameleku i Anameleku, sefarvajimskim bogovima. ³²Usto su štovali i Gospodina i postavili sebi iz svoje sredine ljude za svećenike visina, koji su žrtvovali za njih u hramovima na visinama. ³³Štovali su dakle Gospodina i ujedno služili svojim bogovima po običaju onih naroda iz kojih su ih bili odveli. ³⁴Do dana današnjega rade po svojim prijašnjim običajima. Ne štuju Gospodina i ne rade po svojim uredbama i pravilima, i po Zakonu i zapovijedi što ju je Gospodin dao sinovima Jakova, kojega nazva Izraelom, ³⁵s kojima Gospodin učini savez i kojima je bio ovako zapovjedio: »Ne smijete štovati drugih bogova niti im se klanjati, služiti im i žrtve im prinositi, ³⁶nego Gospodina, koji vas je izveo iz Egipta velikom silom i podignutom mišicom, njega morate štovati, njemu se klanjati i njemu žrtvovati. ³⁷Uredbe i pravila, zakone i zapovijedi koje vam je napisao morate uvijek točno ispunjavati. Druge bogove ne smijete štovati. ³⁸Savez koji je učinio s vama ne smijete zaboraviti, niti druge bogove štovati, ³⁹nego morate štovati samo Gospodina, svojega Boga. Tada će vas on izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.« ⁴⁰Ali oni to nisu bili poslušali, nego su činili po svom prijašnjem običaju. ⁴¹Tako su ti narodi štovali Gospodina, a služili su i svojim idolima. I njihova djeca i djeca njihove djece čine do dana današnjega isto onako kako su činili njihovi oci.