2. Kraljevima 18 — Biblija Šarić

Ezekijino kraljevanje u Judeji

¹U trećoj godini kraljevanja Hošee, Elina sina, nad Izraelom postane kralj Ezekija, sin Ahaza, Judina kralja. ²Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je kći Zaharijina. ³On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David. ⁴On je uklonio visine, oborio likove, posjekao Ašere i razbio mjedenu zmiju, koju je bio napravio Mojsije; do njegova vremena bili su joj, naime, Izraelci prinosili kâd. Zvali su je Nehuštan. ⁵On se pouzdavao u Gospodina, Boga Izraelova. Među svim Judinim kraljevima nije mu bilo jednaka ni među njegovim nasljednicima, ni među njegovim prethodnicima. ⁶On je čvrsto prionuo samo uz Gospodina i držao se njegovih zapovijedi, koje je Gospodin bio dao Mojsiju. ⁷Tako je i Gospodin bio s njim. U svemu što bi poduzeo, imao je uspjeh. On je otpao od asirskog kralja i otkazao mu poslušnost. ⁸Filistejce je pobio do područja Gaze, od stražarske kule do utvrđenoga grada.

Odjek osvajanja Samarije

⁹U četvrtoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izraelom, podiže se Salmanasar, airski kralj, protiv Samarije i opkoli je. ¹⁰Nakon tri je godine osvoji. U šestoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u devetoj godini Hošeina kraljevanja nad Izraelom, bila je uzeta Samarija. ¹¹Asirski kralj odvede zarobljene Izraelce u Asiriju i naseli ih u Halahu na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima, ¹²jer nisu slušali glasa Gospodina svojega Boga, i bili su prekršili zavjet koji su bili sklopili s njim, sve što im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji. Nisu pazili na to i nisu radili u skladu s tim.

Sanheribova vojna

¹³U četrnaestoj godini kraljevanja Ezekijina podiže se Sanherib, asirski kralj, protiv svih utvrđenih Judinih gradova i osvoji ih. ¹⁴I Judin kralj Ezekija posla poruku asirskomu kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Otiđi opet od mene! Sve što mi nametneš nosit ću.« Tada asirski kralj nametne na Judina kralja Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata. ¹⁵I Ezekija dade sve srebro što se nađe u Gospodnjem Hramu i u riznicama kraljevske palače. ¹⁶Tada Ezekija dade s vratnica na Gospodnjem Hramu i s dovratnikâ otkovati zlatnu navlaku, koju je Ezekija, Judin kralj, bio dao navući, i dade je asirskomu kralju.

Poslanstvo kraljevskog peharnika

¹⁷Međutim, asirski kralj posla iz Lakiša kralju Ezekiji u Jeruzalem svojega vrhovnog zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni krenuše i dođoše pred Jeruzalem. Kad su bili stigli, smjestiše se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti, u polje valjarâ, i zatražiše kralja. ¹⁸Predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, pođe k njima s državnim pisarom Šebnom i pečatnikom Joahom, Asafovim sinom. ¹⁹I reče im vrhovni peharnik: »Javite Ezekiji: Ovako kaže veliki kralj, asirski kralj: Kakva je to uzdanica u koju se pouzdaješ? ²⁰Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? Na koga se oslanjaš da si otpao od mene? ²¹Ti se očito oslanjaš samo na štap slomljene trske, na Egipat, koja se svakome koji se na nju nasloni zabije u ruku i probije ju. Takav je faraon, egipatski kralj, svima koji se u njega uzdaju. ²²Ako li mi odvraćate: U Gospodina, svojega Boga, mi se uzdamo!, nije li to onaj čije je visine i žrtvenike uklonio Ezekija kad je zapovjedio Judi i Jeruzalemu: Samo ćete se pred ovim žrtvenikom, ovdje u Jeruzalemu, klanjati? ²³Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem! Dat ću ti dvije tisuće konja ako za njih možeš pribaviti konjanike. ²⁴Kako ćeš odoljeti jednom jedinom stotniku između najmanjih slugu mojega gospodara? Zato se ti uzdaš u Egipat, zbog kola i konjanikâ? ²⁵Osim toga, jesam li ja bez volje Gospodinove došao protiv ovoga mjesta, da ga zatrem? Gospodin mi je rekao: Idi protiv te zemlje i zatri je!« ²⁶Tada zamoliše Elijakim, Hilkijin sin, Sobna i Joah vrhovnoga peharnika: »Govori svojim slugama aramejski! Jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski, da ne čuju ljudi koji stoje na zidu!« ²⁷A vrhovni im peharnik odvrati: »Da li me moj gospodar poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da to kažemo, a ne upravo k ljudima koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu nečist i da piju svoju mokraću?« ²⁸Tada ustane vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas: »Čujte vijest velikoga kralja, asirskoga kralja! ²⁹Ovako kaže kralj: Ne dajte da vas Ezekija zaludi! Jer vas on ne može izbaviti iz moje ruke. ³⁰I nemojte da vas on nagovori da se pouzdate u Gospodina, ako rekne: Gospodin će nas sigurno izbaviti; on ne će dati ovaj grad u ruke asirskomu kralju. ³¹Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako kaže asirski kralj: Sklopite mir sa mnom i predajte mi se! Onda će svaki od vas jesti sa svoga čokota i sa svoje smokve, i svaki će piti iz svoje cisterne, ³²dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju koja je kao vaša, u zemlju punu žita i vina, u zemlju punu kruha i vinogradâ, u zemlju punu maslina i meda, vi ćete ostati na životu i nećete umrijeti. Zato ne slušajte Ezekiju! On vas samo vara kad govori: Gospodin će vas izbaviti! ³³Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke asirskoga kralja? ³⁴Gdje su hamatski i arpadski bogovi? Gdje su sefarvajimski, henski i ivski bogovi? Jesu li možda oni izbavili Samariju iz mojih ruku? ³⁵Koji su od svih bogova tih naroda izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi sad Gospodin izbavio Jeruzalem iz moje ruke?« ³⁶Ali je narod šutio i nije mu odgovorio ništa. Jer je kralj bio zapovjedio: »Ne odgovarajte mu!« ³⁷Nato predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, državni pisar Sobna i pečatnik Joah, Asafov sin, dođoše k Ezekiji razdrijevši haljine i javiše mu što je bio rekao vrhovni peharnik.