Manašeovo kraljevanje u Judeji

¹Dvanaest godina bilo je Manašeu kad je postao kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hefsi-Bah. ²On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu kad je nasljedovao ružne običaje narodâ koje je Gospodin bio protjerao ispred Izraelovih sinova. ³Visine koje je bio srušio njegov otac Ezekija, on je opet podigao, podigao je i žrtvenike Baalu, dao postaviti Ašeru, kao što je bio učinio izraelski kralj Ahab, klanjao se je svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci i njoj je služio. ⁴Štoviše, u Gospodnjem Hramu, o kojem je bio objavio Gospodin: »U Jeruzalemu dat ću da stanuje moje ime«, sagradio je žrtvenike. ⁵Svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci podigao je žrtvenike u oba predvorja Gospodnjega Hrama. ⁶Svojega vlastitog sina pustio je da prolazi kroz oganj; vračao je i gatao je, i namjestio zaklinjače mrtvaca i gataoce. Tako je činio mnogo od onoga što se nije sviđalo Gospodinu, i tako izazivao njegov gnjev. ⁷I sliku Ašere, koju je bio dao napraviti, postavio je u Hramu, za koji je Gospodin bio obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: »Ovaj Hram i Jeruzalem, koji sam izabrao između svih Izraelovih plemena, učinit ću zauvijek stanom svojega imena. ⁸Ne ću više dati da se Izraelove noge maknu iz zemlje koju dadoh njihovim ocima, ako samo budu pazili na to da vjerno čine onako kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu što im ga je naložio moj sluga Mojsije.« ⁹Ali oni ne poslušaše, i Manaše ih zavede na to da čine još gore nego narodi koje je Gospodin bio uništio ispred Izraelovih sinova. ¹⁰Ovako je govorio Gospodin preko svojih slugu, proroka: ¹¹»Zato što je Manaše, Judin kralj, činio još gore užase nego što su prije njega činili Amorejci, i zato što je on i Judu zaveo svojim idolopoklonstvom, ¹²zato govori Gospodin, Bog Izraelov: Zaista, ja ću pustiti da dođe nesreća na Jeruzalem i na Judu, da će svima koji to čuju zujati oba uha. ¹³Rastegnut ću nad Jeruzalemom samarijsko uže i mjerilo Ahabove kuće i zbrisat ću Jeruzalem, kao što se zbriše zdjela, pa se tad izvrne. ¹⁴Ostatak svoje baštine odbacit ću i dat ću je u ruke njihovim neprijateljima. Svim svojim neprijateljima postat će za grabež i plijen, ¹⁵jer su činili što mi se ne sviđa, i moj su gnjev izazivali od dana kad su njihovi oci ostavili Egipat do dana današnjega.« ¹⁶I veoma mnogo nedužne krvi prolio je Manaše, tako da je krvlju napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga. Osim toga ogriješio se time što je zaveo Judu da čini ono što se nije sviđalo Gospodinu. ¹⁷Ostala Manašeova povijest, sva njegova djela i grijesi što ih je počinio, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva. ¹⁸Kad je Manaše bio počinuo kod svojih otaca, pokopan je u vrtu svoje palače, u Uzinu vrtu. Njegov sin Amon postane kralj umjesto njega.

Amonovo kraljevanje u Judeji

¹⁹Dvadeset i dvije godine imao je Amon kad je postao kralj, i vladao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se je Mešulemet i bila je Harusova kći iz Jotbe. ²⁰On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je bio činio njegov otac Manaše. ²¹Hodio je posve putem kojim je bio išao njegov otac, služio je idolima kojima je bio služio njegov otac i klanjao im se. ²²On je ostavio Gospodina, Boga svojih otaca, i nije hodio Gospodnjim putem. ²³Jednoga dana pobuniše se protiv Amona njegove sluge i ubiše kralja u njegovoj palači. ²⁴A narod pobije sve koji su se bili pobunili protiv kralja Amona. Njegova sina Jošiju stavi narod za kralja, na njegovo mjesto. ²⁵Ostala Amonova povijest, i njegova djela, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva. ²⁶Pokopaše ga u njegovoj grobnici u Uzinu vrtu, i njegov sin Jošija postane kralj umjesto njega.