Jošijino kraljevanje u Judeji

¹Jošija je imao osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Jedida i bila je Adajina kći iz Boskata. ²Činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je posve putem svojega djeda Davida. Od toga puta nije odstupio ni lijevo ni desno. ³U osamnaestoj godini Jošijina kraljevanja posla kralj pisara Šafana, Asalijahina sina, Mešulamova unuka, u Gospodnji Hram s ovim zadatkom: ⁴»Idi gore k velikom svećeniku Hilkiji! Neka pripravi novce koji su bili doneseni u Gospodnji Hram, i što su ga skupili vratari od naroda! ⁵Neka ih uruči poslovođama koji su postavljeni kao nadglednici kod Gospodnjega Hrama! Oni neka isplate radnike koji su zaposleni oko Gospodnjega Hrama, da se popravi što je trošno na Hramu, ⁶drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i klesani kamen za popravak Hrama. ⁷Ali da im se ne traže računi za novce koji im se daju. Jer oni rade vjerno i savjesno.« ⁸Tada veliki svećenik Hilkija izvijesti pisara Šafana: »Nađoh zakonik u Gospodnjem Hramu.« Hilkija preda knjigu pisaru Šafanu i on je pročita. ⁹Tada pisar Šafan ode kralju i podnese mu ovaj izvještaj: »Tvoje sluge skupiše novac koji nađoše u Hramu i uručiše ga poslovođama koji su zaposleni kod Gospodnjega Hrama.« ¹⁰Ujedno pisar Šafan javi kralju: »Svećenik Hilkija dade mi knjigu«, i Šafan je pročita kralju. ¹¹Kad je kralj čuo sadržaj zakona, razdre svoje haljine. ¹²Tada kralj da ovu uputu svećeniku Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, Akboru, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevu sluzi: ¹³»Idite, upitajte Gospodina za me, za narod i za Judu o sadržaju knjige koja je nađena. Jer je velik Gospodnji gnjev koji se raspalio protiv nas zato što naši oci nisu slušali propise ove knjige, i nisu činili ono što je u njoj napisano!« ¹⁴I tako ode svećenik Hilkija s Ahikamom, Akborom, Šafanom i Asajom k proročici Huldi, ženi čuvara odjeće Šaluma, Tikvina sina, Harkasova unuka, koja je stanovala u drugom kotaru u Jeruzalemu, i upitaše je. ¹⁵Ona im dade ovaj odgovor: »Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: ¹⁶Ovako govori Gospodin: Pustit ću na ovo mjesto i na njegove stanovnike zlo koje je zapisano u ovoj knjizi što ju je pročitao Judin kralj. ¹⁷Zato jer su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, izazivali me svim djelima svojih ruku, moj će se gnjev raspaliti protiv ovoga mjesta i ne će se ugasiti. ¹⁸A Judinu kralju, koji vas posla da upitate Gospodina, javite ovo: Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, za sve riječi koje si čuo: ¹⁹Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Gospodinom, kad si čuo što sam zaprijetio ovomu mjestu i njegovim stanovnicima, da će naime biti predmet užasa i prokletstva, i jer si razderao svoje haljine i plakao preda mnom, zato sam i ja tebe uslišio, govori Gospodin. ²⁰Zato ćeš, kad te pridružim k tvojim ocima, u miru biti položen u svoj grob. Oči tvoje ne će gledati svu tu nesreću koju ću pustiti na ovo mjesto.« I kazaše tako kralju.