2. Kraljevima 23 — Biblija Šarić

Vjerska obnova u Judeji i Izraelu

¹Tada posla kralj glasnike i oni okupiše kod njega sve Judine i jeruzalemske starješine. ²Kralj ode u Gospodnji Hram i s njim svi ljudi iz Judine zemlje i svi stanovnici Jeruzalema, i svećenici i proroci, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj zavjetne knjige, koja je bila nađena u Gospodnjem Hramu. ³Potom kralj stupi na svoje sjedište i zavjetovao se pred Gospodinom da će oni ići za Gospodinom i držati njegove zapovijedi, njegove naredbe i uredbe svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima koji su bili napisani u ovoj knjizi. I sav narod pristade na zavjet. ⁴Tada zapovjedi kralj velikom svećeniku Hilkiji i svećenicima drugoga reda i vratarima da iznesu iz Gospodnjega Hrama sve posuđe koje je bilo izrađeno za Baala i Ašeru, i svu nebesku zvjezdanu vojsku. On ga dade spaliti izvan Jeruzalema, na zemljištima na Kidronu, i njegov pepeo odnijeti u Betel. ⁵I ukloni idolske svećenike, koje su bili postavili Judini kraljevi i koji su kadili na visinama u Judinim gradovima i u okolici Jeruzalema, tako i one koji su kadili Baalu, suncu i mjesecu, životinjskim slikama i svoj nebeskoj vojsci. ⁶I Ašeru dade iznijeti iz Gospodnjega Hrama pred Jeruzalem, u Kidronsku dolinu, i spaliti je, u prah je satrti i njezin prah baciti u grobove običnoga naroda. ⁷I stanove bludnica u Gospodnjem Hramu, u kojima su žene tkale haljine za Ašeru, dao je poobarati. ⁸Zatim je dao dovesti iz Judinih gradova sve svećenike, oskvrnuti visine na kojima su bili kadili svećenici, od Gebe do Beer Šebe. Dalje je dao porušiti visine seirimâ, što su bile na ulazu pred vratima gradskog zapovjednika Jozue s lijeve strane, kad se dođe k gradskim vratima. ⁹Ali svećenici onih visina nisu smjeli uzaći na Gospodnji žrtvenik u Jeruzalemu, nego samo jesti beskvasne kruhove među svojom braćom u službi. ¹⁰I Tofet u dolini Hinomovih sinova proglasi nečistim, da više nitko ne bi dao svojemu sinu ići kroz oganj u čast Moleku. ¹¹Onda dade odstraniti konje koje su bili postavili Judini kraljevi u čast suncu na ulazu u Gospodnji Hram kod stanice sobara Netan Meleka u Farurimu, i spali sunčana kola. ¹²Žrtvenike na krovu gornje Ahazove sobe, koje su bili podigli Judini kraljevi, i žrtvenike što ih je bio sazidao Manaše u oba predvorja Gospodnjega Hrama dao je kralj razrušiti, ukloniti i ruševine baciti u Kidronsku dolinu. ¹³Visine istočno od Jeruzalema, južno od Gore sablazni, dao je kralj oskvrnuti. Salomon, kralj Izraelov, bio ih je dao podići Aštarti, sidonskoj nakazi, Kemošu, moapskoj nakazi, i Milkomu, nakazi Amonovih sinova. ¹⁴On je dao likove razbiti, Ašere sasjeći i njihovo mjesto napuniti ljudskim kostima. ¹⁵I žrtvenik u Betelu, visinu koju je bio podigao Jeroboam, Nebatov sin, koji navede na grijeh Izraela, i taj žrtvenik, tu visinu dade oboriti. On je dao visine popaliti, u prah satrti i Ašeru spaliti. ¹⁶Kad se obazre Jošija i tamo na gori vidje grobove, posla onamo i dade iz grobova uzeti kosti, spaliti ih na žrtveniku i tako ga oskvrnuti, po Gospodnjoj riječi koju je bio izrekao Božji čovjek koji je to unaprijed kazao. ¹⁷Kad on upita: »Kakav je ono grobni spomenik što ga tamo vidim?«, odgovoriše mu građani: »Ono je grob Božjega čovjeka, koji dođe iz Jude i unaprijed kaza ono što si sad učinio na žrtveniku u Betelu.« ¹⁸On zapovjedi: »Pustite ga da počiva! Nitko neka mu ne prevrće kosti!« I tako ostaviše netaknute njegove kosti s kostima onoga proroka koji je bio došao iz Samarije. ¹⁹I sve hramove visina u gradovima Samarije, što su ih bili podigli Izraelovi kraljevi kako bi izazivali Gospodina, ukloni Jošija i učini s njima posve onako kako je bio učinio u Betelu. ²⁰A sve svećenike žrtvenih uzvisina, koji su tamo bili, dade poklati na žrtvenicima i spaliti ljudske kosti na njima. Tada se vrati u Jeruzalem. ²¹Tada zapovjedi kralj svemu narodu: »Svetkujte u čast Gospodinu, svojemu Bogu, blagdan Pashe onako kako je zapisano u ovoj zavjetnoj knjizi!« ²²Jer takav blagdan Pashe nije bio više svetkovan od dana sudaca, koji su sudili Izraelu, i za sve vrijeme Izraelovih i Judinih kraljeva. ²³Samo u osamnaestoj godini kralja Jošije svetkovao se je taj blagdan Pashe u čast Gospodinu u Jeruzalemu. ²⁴I zaklinjače mrtvacâ i vračare, terafime i idole, uopće sve idolske nakaze, koji su se mogli vidjeti u Judinoj zemlji i u Jeruzalemu, Jošija uništi, da izvrši propise zakona što su bili napisani u knjizi koju je bio našao svećenik Hilkija u Gospodnjem Hramu. ²⁵Nije bilo prije njega takva kralja koji bi se tako bio obratio Gospodinu: svim srcem, svom dušom i svom snagom, posve po Mojsijevu zakonu. I poslije njega nije bilo njemu jednaka. ²⁶Ipak nije odustao Gospodin od svojega silnog i žestokog gnjeva, kojim se je bio raspalio protiv Jude zbog svih sablazni kojima ga je bio dražio Manaše. ²⁷Gospodin je bio odlučio ovo: »Odbacit ću i Judu od svojega lica, kao što sam odbacio Izraela, i grad ću ovaj odbaciti koji sam bio izabrao, Jeruzalem, i Hram za koji sam kazao da će tamo moje ime imati svoj stan.« ²⁸Ostala Jošijina povijest, i sve što je poduzeo, napisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva. ²⁹U ono vrijeme iziđe faraon Neko, egipatski kralj, na asirskoga kralja k rijeci Eufratu. Kralj Jošija izađe preda nj. A on ga smrtno rani kod Megida, čim ga je bio ugledao. ³⁰Njegovi ga sluge odvedoše mrtva iz Megida u Jeruzalem, gdje ga pokopaše u njegovoj grobnici. A narod zemlje uze Joahaza, Jošijina sina, dade ga pomazati i učini ga kraljem umjesto njegova oca.

Joahazovo kraljevanje u Judeji

³¹Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je bio postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hamitah i bila je Jeremijina kći iz Libne. ³²On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve onako kako su činili njegovi oci. ³³Faraon Neko dade ga zatvoriti u Ribli, u zemlji Hamatu, da ne bude dulje kralj u Jeruzalemu, i nametnu zemlji globu od sto talenata srebra i jedan talenat zlata. ³⁴Tada postavi faraon Neko za kralja Elijakima, Jošijina sina, umjesto njegova oca Jošije i promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza uze sa sobom. Tako on dođe u Egipat i ondje umre. ³⁵Jojakim dade srebro i zlato faraonu. A morao je zemlji nametnuti porez kako bi mogao dati novac koji je faraon zahtijevao. Kako je svaki bio cijenjen, utjerivao je od naroda zemlje srebro i zlato da ga preda faraonu Neku.

Jojakimovo kraljevanje u Judeji

³⁶Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume. ³⁷On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve kako su bili činili njegovi oci.