Manašeovo vladanje

¹Manašeu je bilo dvanaest godina kad je postao kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu. ²Činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu kad je nasljedovao zlo narodâ koje je Gospodin bio protjerao ispred Izraelovih sinova. ³Uzvisine koje je bio oborio njegov otac Ezekija, on opet podigne; podiže žrtvenike baalima, dade postaviti ašere, klanjao se je svoj zvjezdanoj nebeskoj vojsci i njoj je služio. ⁴Štoviše, u Gospodnjem Hramu, o kojem je bio objavio Gospodin: »U Jeruzalemu ću dati da stanuje moje ime u sva vremena«, sagradi žrtvenike. ⁵Svoj zvjezdanoj nebeskoj vojsci podiže žrtvenike u oba trijema Gospodnjega Hrama. ⁶Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz oganj u dolu Ben-Hinomu; vračao je, gatao je i čarao je, i namjesti zaklinjače mrtvacâ i gataoce. Tako je činio mnogo toga što se nije sviđalo Gospodinu, i izazivao je tako njegov gnjev. ⁷I rezani lik, koji je bio dao praviti, postavi u Hramu za koji je bio Bog obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: »Ovaj Hram i Jeruzalem, koji izabrah između svih Izraelovih plemena, učinit ću zauvijek stanom svojega imena. ⁸Ne ću više dati da se Izraelove noge maknu iz zemlje koju dadoh vašim ocima, ako samo budu pazili na to da vjerno čine onako kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu, pravilima i odredbama koje im je naložio Mojsije.« ⁹Ali Manaše zavede Judu i stanovnike Jeruzalema pa su činili još gore nego narodi što ih je Gospodin bio uništio ispred Izraelovih sinova. ¹⁰Gospodin je, doduše, opominjao Manašea i njegov narod, ali se oni nisu na to osvrtali. ¹¹I pusti Gospodin da dođu protiv njih vojskovođe asirskoga kralja. Oni uhvatiše Manašea kukama, svezaše ga željeznim verigama i odvedoše ga u Babilon. ¹²I kad je bio tako u nevolji, molio se Gospodinu, svom Bogu, za milosrđe i duboko se je ponizio pred Bogom svojih otaca. ¹³Kad mu se molio, dade se on umoliti, usliši njegovu molitvu i vrati ga opet kao kralja u Jeruzalem. Tada upozna Manaše da je Gospodin pravi Bog. ¹⁴Poslije toga podigne vanjski zid uz Davidov grad na zapadnoj strani prema Gihonu, u dolu i do ulaza na riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Sagradi ga vrlo visoko. U sve tvrde Judine gradove postavi vojne zapovjednike. ¹⁵Tada ukloni tuđe bogove i rezani lik iz Gospodnjega Hrama, tako isto žrtvenike koje je bio podigao na gori na kojoj je stajao Gospodnji Hram, i u Jeruzalemu, i baci ih napolje, pred grad. ¹⁶A Gospodnji žrtvenik opet postavi i prinese na njemu žrtve pričesnice i zahvalne žrtve. Zapovjedi i Judejcima da štuju Gospodina, Izraelova Boga. ¹⁷Ali je narod još uvijek žrtvovao na uzvisinama, dakako samo Gospodinu, svojemu Bogu. ¹⁸Ostala Manašeova povijest, i njegova molitva Bogu, i govori vidjelaca koji su mu govorili u ime Gospodina, Boga Izraelova, zapisana je u povijesti Izraelovih kraljeva. ¹⁹U Hozajevim riječima je zapisano: njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjernost, zatim mjesta na kojima je prije svog poniženja podigao žrtvene uzvisine i postavio likove Ašere i rezane likove. ²⁰Kad je Manaše bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u njegovoj palači. Njegov sin Amon postade kralj umjesto njega.

Amonovo vladanje

²¹Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj, a vladao je u Jeruzalemu dvije godine. ²²On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je bio činio njegov otac Manaše. Amon je svim rezanim likovima, što ih je bio dao napraviti njegov otac Manaše, prinosio mnoge žrtve i štovao ih. ²³Ali se ne ponizi pred Gospodinom, kao što se bio ponizio njegov otac Manaše, čak naprti Amon na sebe veliku krivnju. ²⁴Njegove se sluge urotiše protiv njega i ubiše ga u njegovoj palači. ²⁵A narod pobije sve one koji su se bili urotili protiv kralja Amona. Njegova sina Jošiju narod podiže za kralja na njegovo mjesto.