Jošijino vladanje

¹Jošiji je bilo osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. ²Činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Od toga nije odstupio ni lijevo ni desno. ³U osmoj godini svog vladanja, kad je još bio veoma mlad, poče vjerno služiti Bogu svojega djeda Davida. U dvanaestoj godini počne čistiti Judinu zemlju i Jeruzalem od žrtvenih uzvisina, ašera, i rezanih i livenih likova. ⁴Pred njegovim očima raskopaše Baalove žrtvenike. Stupove sunčane, što su bili gore na njima, dade sasjeći. Ašere, rezane likove i spomenike dade oboriti i satrti i taj prah dade razasuti po grobovima onih koji su im bili žrtvovali. ⁵Kosti svećenika dade sažeći na njihovim žrtvenicima i tako očisti Judinu zemlju i Jeruzalem. ⁶I u gradovima od Manašea i Efrajima, od Šimuna do Naftalija – u njihovim okolnim mjestima – ⁷dade poobarati žrtvenike Ašere i izlomiti i satrti rezane likove i po svoj Izraelovoj zemlji satrti sve sunčane stupove. Tada se vrati u Jeruzalem. ⁸U osamnaestoj godini vladanja, nakon što je bio očistio zemlju i Hram, posla Šafana, Asalijahina sina, gradskoga zapovjednika, Maaseju i pečatnika Joaha, Joahazova sina, da popravi Hram Gospodina, njegova Boga. ⁹Kad oni dođoše k velikomu svećeniku Hilkiji, predadoše novce što su bili doneseni u Božji Hram, i što su ga bili skupili leviti, čuvari pragova, od Manašea i Efrajima i od svih ostalih Izraelovih sinova, i od svega Jude i Benjamina, i od stanovnika Jeruzalema. ¹⁰Oni ih uručiše poslovođama, koji su bili postavljeni kod Gospodnjega Hrama. Ovi su isplaćivali radnike koji su bili zaposleni oko Gospodnjega Hrama obnavljajući i popravljajući Hram. ¹¹Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje otesano kamenje i drvo za grede i da se poprave zgrade što su ih bili razvalili Judini kraljevi. ¹²Ljudi su radili svoj posao vjerno i savjesno. Nad njima su bili postavljeni za nadzor leviti Jahat i Obadja od Merarijevih sinova i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova. Leviti, ako su se razumjeli u glazbala, ¹³bili su postavljeni nad nosioce i također im je bilo povjereno nadziranje svih drugih radnika kod njihova službovanja. Poneki su leviti bili pisari, upravitelji i vratari. ¹⁴Kad su vadili novce što su bili ušli za Gospodnji Hram, nađe svećenik Hilkija Gospodnji zakonik od Mojsija. ¹⁵Hilkija javi pisaru Šafanu: »Nađoh zakonik u Gospodnjem Hramu.« Hilkija tad predade knjigu Šafanu. ¹⁶Šafan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvještaj: »Sve što je bilo naloženo tvojim slugama izveli su. ¹⁷Oni su novce što se nađoše u Gospodnjem Hramu skupili i uručili poslovođama koji su namješteni za nadzor.« ¹⁸Ujedno javi pisar Šafan kralju: »Svećenik Hilkija dade mi knjigu«, i Šafan je pročita kralju. ¹⁹Kad je kralj čuo sadržaj Zakona, razdre svoje haljine. ²⁰Tada kralj dade sljedeću uputu Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, i Abdonu, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevu sluzi. ²¹»Idite, upitajte Gospodina za me, za narod i za one koji su još preostali u Izraelu i Judi o sadržaju ove knjige što se našla! Jer je velik Gospodnji gnjev koji se raspalio protiv nas zato što naši oci nisu slušali Gospodnje propise, da čine sve ono što je napisano u ovoj knjizi.« ²²I tako ode svećenik Hilkija s onima koje je bio označio kralj, k proročici Huldi, ženi skladištara (čuvara odjeće) Šaluma, Tokhatova sina, Hasrina unuka, koja je stanovala u drugom kotaru u Jeruzalemu, i upitaše je o tome. ²³Ona im dade ovaj odgovor: »Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Kažite čovjeku koji vas posla k meni. ²⁴Ovako govori Gospodin: Pustit ću zlo na ovo mjesto i na njegove stanovnike, sve kletve što stoje napisane u knjizi koju su pročitali Judinu kralju. ²⁵Zato što su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, da me razgnjevljuju svim tim lošim djelom svojih ruku, moj će se gnjev raspaliti protiv toga mjesta i ne će se ugasiti. ²⁶A Judinu kralju, koji vas posla da upitate Gospodina, javite ovo: Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, za sve riječi koje si čuo: ²⁷Zato što je tvoje srce bilo ponizno i što si se prignuo pred Bogom, kad si čuo što je zaprijetio tomu mjestu i njegovim stanovnicima, i zato što si se ponizio preda mnom i razderao svoje haljine, i plakao preda mnom, ja sam te uslišio, govori Gospodin. ²⁸Zato ćeš, kad te uzmem k tvojim ocima, biti u miru položen u svoj grob. Oči ti ne će gledati svu tu nesreću koju ću pustiti na to mjesto i na njegove stanovnike.« Tako kazaše kralju. ²⁹Tada kralj posla glasnike i oni skupiše kod njega sve Judine i jeruzalemske starješine. ³⁰Kralj ode u Gospodnji Hram i s njim svi ljudi iz Judine zemlje i stanovnici Jeruzalema i svećenici i leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj zavjetne knjige, koja je bila nađena u Gospodnjem Hramu. ³¹Potom stupi kralj na svoje sjedište i zavjetova se pred Gospodinom da će oni ići za Gospodinom i držati njegove zapovijedi, njegove odredbe i ustanove svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima Saveza što su bili napisani u ovoj knjizi. ³²Tada dade da svi koji su bili u Jeruzalemu i u Benjaminovu plemenu stupe u ovaj Savez. Stanovnici Jeruzalema radili su onako kako je odgovaralo Savezu Boga, Boga njihovih otaca. ³³Tako odstrani Jošija sva idolska zla iz svih krajeva Izraelovih sinova i obveza sve u Izraelu da služe Gospodinu, svojemu Bogu. Dok je on živio, ne odstupiše od toga da idu za Gospodinom, Bogom svojih otaca.