Lizijin prvi vojni pohod

¹Lizija, zaštitnik i rođak kralja te upravitelj države, bio je zbog tih događaja veoma rasrđen. ²U kratko vrijeme skupio je on oko osamdeset tisuća pješaka uz cijelo konjaništvo i pošao protiv Židova s namjerom naseliti grad Grcima, ³odrediti porez na Hram kao što plaćaju poganska svetišta i svake godine prodavati službu velikoga svećenika. ⁴Pritom nije nikako pomišljao na moć Božju, nego se oslanjao na desetke tisuća pješaka, na tisuće konjanika i na osamdeset slonova. ⁵Stigavši u Judeju, približio se Betsuru, jakoj tvrđavi što je bila udaljena od Jeruzalema jedno pet stadija, i opkolio je. ⁶Kad su Makabejac i njegovi ljudi doznali da Lizija opsjeda tvrđave, zavapili su zajedno s narodom tugujući i plačući Gospodinu neka im pošalje kojega dobrog anđela da spasi Izraela. ⁷Onda Makabejac prvi prihvati za oružje i ohrabri druge da se s njim opru pogibelji i da pomognu svojoj braći. Oni se podigoše poticani zajedničkom gorljivošću. ⁸Još su bili u blizini Jeruzalema, kad im se ukaza konjanik u bijeloj odjeći koji je mahao zlatnim oružje i išao pred njima. ⁹Svi su jednoglasno slavili milosrdnoga Boga i bili su toliko napunjeni hrabrošću da su bili spremni oboriti ne samo ljude nego i najdivljije životinje i željezne zidine. ¹⁰U rasporedu za borbu pođoše naprijed sa svojim nebeskim suborcem kojega im je poslao milosrdni Bog. ¹¹Kao lavovi navalili su na neprijatelje i oborili jedanaest tisuća pješaka te tisuću i šest stotina konjanika, a sve druge natjeraše u bijeg. ¹²Veći dio od njih umače izranjen i bez oružja. Sam Lizija iznese glavu sramotnim bijegom.

Mir sa Židovima

¹³Dok je Lizija kao razborit čovjek promišljao o pretrpljenom porazu, uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer je svemogući Bog na njihovoj strani. ¹⁴Zato je poslao k njima glasnike i poručio im da hoće s njima uz pravedne uvjete sklopiti mir i obećao također kralja za njih posve pridobiti. ¹⁵Makabejac je s obzirom na opće dobro pristao na sve Lizijine prijedloge. Kralj je onda pristao na sve zahtjeve što ih je Makabejac pismeno podnio Liziji za Židove. ¹⁶Pismo Lizije Židovima glasilo je ovako: »Lizija pozdravlja Židovski narod. ¹⁷Vaši izaslanici Ivan i Absalom predali su vašu pismenu molbu i zamolili da prihvatim vaše uvjete. ¹⁸Ono što je trebalo podnijeti kralju, ja sam podnio, nakon što sam odobrio ono što je moguće. ¹⁹Ako vi nadalje zadržite prijateljski stav prema državi, ja ću se ubuduće zauzimati za vaše dobro. ²⁰O nekim osobitim stvarima naložio sam vašim i svojim izaslanicima da rasprave s vama. ²¹Ostajte zdravo! Godine 148., 24. dana mjeseca dioskora.« ²²Kraljevo pismo glasilo je ovako: »Kralj Antioh pozdravlja svojega brata Liziju. ²³Pošto je otac naš odselio među bogove, mi hoćemo da se svaki u našemu kraljevstvu može mirno posvetiti svojim poslovima. ²⁴Doznali smo da Židovi odbijaju prihvaćanje grčkih običaja, kako je to zahtijevao naš otac, nego da hoće zadržati svoj vlastiti način života te zato mole da im se ostave njihovi zakoni. ²⁵Mi hoćemo da se ne uznemiruje taj narod i određujemo da im se natrag dade Hram te da mogu živjeti po običajima svojih pređa. ²⁶Stoga ćeš postupiti dobro ako s njima sklopiš mir, kako bi oni, čuvši za našu odluku, bili dobre volje i radosno se posvetili svojim poslovima.« ²⁷Židovskom narodu poslano je slijedeće kraljevo pismo: »Kralj Antioh pozdravlja Židovsko Veliko vijeće i druge Židove. ²⁸Ako vam je dobro, to je po našoj želji. Nama je samima dobro. ²⁹Menelaj nam je javio da biste se vi htjeli opet posvetiti svojim poslovima. ³⁰Oni koji se vrate kući do 30. dana mjeseca ksantika, imat će zaštitu i sigurnost. ³¹Židovi smiju kao prije slijediti svoje vlastite propise za jelo i svoje zakone, i nijedan od njih ne smije biti uznemirivan zbog prijestupa počinjenih u neznanju. ³²Ujedno vam šaljem Menelaja koji će vas dalje umiriti. ³³Ostajte zdravo! Godine 148., 15. dana mjeseca ksantika.« ³⁴I Rimljani su im poslali pismo sljedećega sadržaja: »Rimski poslanici Kvinto Memije i Tito Malije pozdravljaju Židovski narod. ³⁵Ono što vam je dopustio kraljev rođak Lizija, i mi odobravamo. ³⁶Promislite o onome što se po njegovu mišljenju mora podastrti kralju i pošaljite nam odmah nekoga da se mognemo zauzeti u vašu korist! Mi smo naime na putu u Antiohiju. ³⁷Požurite se dakle poslati k nama neke ljude da doznamo vaše mišljenje! ³⁸Ostajte zdravo! 15. dana mjeseca ksantika godine 148.«