2. Makabejcima 4 — Biblija Šarić

Progonstvo pod Antiohom Epifanom

Šimun i Onija

¹Prije spomenuti Šimun, izdajnik blaga i domovine, oklevetao je Oniju, kao da je zlostavljao Heliodora i nanio mu nesreću. ²Drznuo se štoviše, nazvati izdajničkim urotnikom dobročinitelja grada, zaštitnika vlastitih sunarodnjaka i revnitelja za Zakon. ³Neprijateljstvo je išlo tako daleko da su ljudi koje je Šimun unajmio činili umorstva. ⁴Onija je smatrao da bi ta svađa mogla postati veoma pogibeljna. Videći da Apolonije, namjesnik Celesirije i Fenicije, podupire Šimunovu zloću, ⁵pođe kralju, ali ne kao tužitelj svojih sugrađana, nego zbog zabrinutosti za opće i konkretno dobro svega naroda. ⁶Uvidio je naime da se bez kraljeva zahvata više ne može održavati javni mir ni redovna uprava te da Šimun ne odstupa od svog bezumlja.

Veliki svećenik Jason uvodi poganske običaje

⁷Kada je umro Seleuk i Antioh zvani Epifan preuzeo vlast, Onijin brat Jason dokopao se na prijevaru službe velikog svećenika. ⁸Kod jednog sastanka s kraljem obećao mu je trista i šezdeset srebrnih talenata i osamdeset talenata iz drugih dohodaka. ⁹Usto je obećao posredovati za daljnjih sto pedeset talenata, ako dobije od njega punomoć da podigne jednu pogansku školu i jedno vježbalište za mladiće i da stanovnicima Jeruzalema podijeli građansko pravo Antiohije. ¹⁰Kralj je pristao. Čim je Jason preuzeo vlast, počeo je odmah uvoditi grčki način življenja među svoje sunarodnjake. ¹¹Dokinuo je povlastice koje je od kraljeva za Židove isposlovao Eupolemov otac Ivan. Eupolem je bio član poslanstva za sklapanje saveza i mira s Rimljanima. Tako je onaj dokinuo zakonite ustanove i uveo običaje protivne Zakonu. ¹²Namjerno je sagradio školu na podnožju tvrđave i nagovorio najodličnije mladiće da nose grčke šešire. ¹³Helenizacija i usvajanje tuđih običaja dostigli su vrhunac, i to zbog neizmjerne opakosti Jasona koji je bio bezbožnik, a ne veliki svećenik. ¹⁴Svećenici se nisu više brinuli za službu žrtvenika, malo su cijenili Hram i zanemarivali su žrtve. Zato su se žurili na igralište čim se oglasio poziv za bacanje diska, da budu nazočni igri koju Zakon zabranjuje. ¹⁵Nisu obavljali ništa čime bi iskazivali čast domovini, a cijenili su grčka odlikovanja iznad svega. ¹⁶Stoga su pali u tešku nevolju, jer su se upravo oni čije su običaje oponašali i čiji način života su poprimali, pokazali kao njihovi neprijatelji i tlačitelji. ¹⁷Nije neznatna stvar kršiti božanske zakone, a to će pokazati razdoblje što slijedi. ¹⁸Kad su se u Tiru u kraljevoj nazočnosti održavale igre koje se priređuju svake pete godine, ¹⁹opaki Jason poslao je iz Jeruzalema gledatelje koji su stekli građansko pravo Antiohije. Oni su ponijeli tristo srebrnih drahma za žrtvu u čast Herkulu. Ali su sami prosudili da nije prikladno dati ih za tu žrtvu te da će ih utrošiti u nešto drugo. ²⁰Tako su donositelji novac određen za žrtvu u čast Herkulu uložili u opremu ratnih lađa s tri reda vesala. ²¹Apolonije, Menestejev sin, bio je poslan u Egipat na svečanost ustoličenja kralja Filometora. Antioh je od njega doznao da je onaj protivnik njegove politike. Zato je pazio na vlastitu sigurnost te je otišao u Jopu, a odatle u Jeruzalem. ²²Jason i grad veličanstveno su ga primili i on je ušao uz sjajne baklje i radosno klicanje. Potom je sa svojom vojskom pošao u Feniciju.

Služba velikog svećenika u rukama grešnika Menelaja

²³Nakon tri godine poslao je Jason kralju Menelaja, brata spomenutog Šimuna. On je trebao donijeti novce i obaviti hitne poslove. ²⁴Kad je Menelaj bio predstavljen kralju i nakon što mu se približio na način važne osobe, bio je imenovan velikim svećenikom zato što je dao tri stotine srebrnih talenata više od Jasona. ²⁵Pošto je dobio od kralja povelju imenovanja, vratio se kući. Ali nije imao vlastitosti dostojne velikoga svećenika, nego samo grozu okrutna tiranina i bijes divlje zvijeri. ²⁶Tako je Jason, koji je bio lukavo istisnuo svojega vlastitog brata, sam istisnut od drugoga i morao je pobjeći u zemlju Amonaca. ²⁷A Menelaj je primio vlast, ali nije izručio kralju ništa od obećanih novaca, ²⁸premda ih je tražio zapovjednik tvrđave Sostrat koji je trebao pobirati poreze. Zato su bila obojica pozvana pred kralja. ²⁹Menelaj je ostavio kao nasljednika u službi velikog svećenika svojega brata Lizimaha, a Sostrat kao nasljednika Kratesa, zapovjednika Cipranâ.

Umorstvo Onije

³⁰Dok se to zbivalo, pobunili su se stanovnici Tarsa i Mala, jer su njihovi gradovi bili poklonjeni Antiohi, kraljevoj priležnici. ³¹Kralj je žurno pošao tamo da uguši ustanak. Za namjesnika je ostavio Andronika, jednoga od dostojanstvenika. ³²Tada pomisli Menelaj da je našao zgodnu priliku i daruje Androniku nekoliko zlatnih hramskih posuda što ih je bio prisvojio. Druge je uspio prodati u Tir i u okolne gradove. ³³Onija je o tome zlodjelu dobio pouzdan izvještaj i uputio mu je oštar ukor nakon što se sklonio u utočište Dafnu kod Antiohije. ³⁴Zato je Menelaj uzeo Andronika na stranu i zatražio da makne Oniju. Andronik otiđe k Oniji i pruži mu lukavo desnicu pod zakletvom za sigurnost. Premda je pobuđivao sumnju, ipak je uspio nagovoriti Oniju da izađe iz svojega utočišta. Odmah ga pogubi, ne plašeći se nimalo pravde. ³⁵Zbog toga su se zgrozili ne samo Židovi nego i mnogi od drugih naroda i bili su ljuti zbog nepravednog umorstva toga čovjeka. ³⁶Kada se je kralj vratio iz mjestâ Cilicije, žalili su mu se Židovi Jeruzalema zbog nepravednog umorstva Onije. Pridružili su im se i Grci koji su mrzili zlo. ³⁷Antioh je bio veoma ražalošćen te je pun sućuti zaplakao sjećajući se mudrosti i velike razboritosti pokojnika. ³⁸Pun gnjeva odmah je Andronika skinuo iz službe, naredio da se s njega skine odjeća te da bude proveden kroz cijeli grad do mjesta gdje je zgriješio protiv Onije. Tamo je dao smaknuti toga krvoloka. Tako mu je Gospodin uzvratio zasluženom kaznom.

Smrt Lizimaha

³⁹Na Lizimahov poticaj i uz Menelajevo odobrenje bilo je u gradu oplijenjeno mnogo hramskog blaga. Kad se je to pročulo, podiže se narod protiv Lizimaha, jer je već bilo razgrabljeno mnogo zlatnog posuđa. ⁴⁰Kako je mnoštvo bilo ogorčeno i bijesno, Lizimah je naoružao oko tri tisuće ljudi i počinio nasilje pod zapovjedništvom nekog Aurana, starog i ludog čovjeka. ⁴¹Kad se čulo da je Lizimah učinio i to nasilje, prihvatiše jedni za kamenje, drugi za debele štapove. Neki su zgrabili ugarke što su ležali naokolo te pobacali sve to na Lizimahove ljude. ⁴²Tako su izranili mnoge od njih, druge su oborili na tlo, ostale su natjerali u bijeg, a samoga oskvrnitelja Hrama ubili su kraj riznice.

Menelaj oslobođen novcem

⁴³Zbog ovih događaja provedena je sudska istraga protiv Menelaja. ⁴⁴Kad je kralj došao u Tir, tri muškarca koje je poslalo Veliko vijeće podnijela su pred njim tužbu. ⁴⁵Videći Menelaj da će izgubiti, obećao je Ptolemeju, Dorimenovu sinu, visoku svotu novaca ako predobije kralja za njega. ⁴⁶Ptolemej je odveo kralja u trijem, kao da mu želi omogućiti malo odmora, i preokrenuo ga. ⁴⁷Kralj je Menelaja kao začetnika svega zla oslobodio od optužbe, dok je osudio na smrt one najbjednije, koji bi bili oslobođeni da su pred Skite iznijeli svoju stvar. ⁴⁸Tako su odmah pretrpjeli protuzakonitu kaznu ljudi koji su branili grad, za narod i sveto posuđe. ⁴⁹Protiv toga su se pobunili Tirci i podmirili su troškove za veoma dostojanstven ukop. ⁵⁰A Menelaj ostade u službi zbog lakomosti moćnika. Gomilao je zločin na zločin i bio je svojim sugrađanima veliki neprijatelj.