2. Makabejcima 3 — Biblija Šarić

Povijest Heliodora

Šimunova izdaja

¹Dok su stanovnici svetoga Grada živjeli u potpunom miru i dok su se u njemu držali zakoni veoma vjerno zbog pobožnosti velikoga svećenika Onije koji je bio pobožan muž i mrzio je svako zlo, ²događalo se da su i kraljevi iskazivali ovomu mjestu čast, a Hram uveličali bogatim darovima. ³Tako je Seleuk, kralj Azije, podmirivao iz vlastitih dohodaka sve izdatke za prinošenje žrtava. ⁴Tada se zavadi neki Šimun, hramski predstojnik iz Benjaminova plemena, s velikim svećenikom zbog upravnih poslova u gradu. ⁵Kako nije mogao ništa postići protiv Onije, ode Apoloniju, Tarsejevu sinu, koji je tada bio namjesnik Celesirije i Fenicije. ⁶Pripovijedao mu je o riznici u Jeruzalemu da je puna neizmjernoga bogatstva, da ima neizbrojivo mnogo novca koji nije potreban za troškove žrtava te da se lagano može prenijeti pod kraljevu nadležnost. ⁷Za vrijeme prijema kod kralja Apolonije ga je obavijestio što mu je rečeno o novcu. Ovaj je pozvao svojega državnog upravitelja Heliodora, poslao ga i zapovjedio mu da zaplijeni spomenute novce. ⁸Helidor se odmah zaputio, tobože da pregleda gradove u Celesiriji i Siriji, a uistinu da izvede kraljevu želju. ⁹Došao je u Jeruzalem i prijateljski su ga primili veliki svećenik i grad. Izvijestio je o učinjenoj prijavi i kazao zbog čega je došao. Onda se raspita da li je tomu doista tako. ¹⁰Veliki svećenik mu izjavi da se radi o ostavštinama za udovice i siročad. ¹¹Nešto da pripada i Hirkanu, Tobijinu sinu, čovjeku veoma uglednu te da, suprotno klevetničkim optužbama bezbožnog Šimuna, ukupna svota iznosi samo četiri stotine srebrnih talenata i dvije stotine zlatnih talenata; ¹²da nikako ne smiju biti oštećeni oni koji su iskazali povjerenje u svetost mjesta te u čast i nepovredivost Hrama koji je cijenjen u svemu svijetu.

Jeruzalem uznemiren

¹³Ali se Heliodor pozvao na kraljeve odredbe i izjavio da se novci moraju oduzeti za kraljevsku riznicu. ¹⁴Na dan koji je odredio, ušao je da pregleda hramsko blago. Sav se grad zbog toga uznemirio. ¹⁵Svećenici su se u svojim svećeničkim haljinama bacili pred žrtvenik i vapili su k Nebu koje je dalo zakon o povjerenom dobru, moleći neka sačuva netaknuta ta dobra onima koji su ih ostavili. ¹⁶Tko je vidio vanjsku pojavu velikog svećenika, tomu se je srce kidalo, jer su njegov izgled i promjena boje u licu odavali duboku bol u duši. ¹⁷On se zgrozio i toliko je drhtao da su oni koji su ga gledali uistinu spoznali bol njegova srca. ¹⁸Ljudi su u skupinama izlazili iz kuća da se zajedno mole i tako odvrate od svetog mjesta oskvrnuće koje mu je prijetilo. ¹⁹Žene u pokorničkim haljinama, opasane ispod prsiju, napunile su ulice. Djevojke koje su još bile držane u kućama, trčale su jedne na vrata, a druge na zidove, dok su neke izvirivale kroz prozore. ²⁰Svi su dizali ruke prema nebu i vapili su. ²¹Bilo je žalosno gledati kako se mnoštvo grčevito baca na zemlju i kako veliki svećenik s tjeskobom čeka. ²²Dok su oni vapili Bogu Svemogućemu, neka netaknuto sačuva povjerena dobra onih koji su ih ostavili, ²³Heliodor se spremao da izvrši ono što je bilo određeno.

Kazna Heliodoru

²⁴Već se nalazio uz riznicu sa svojom tjelesnom stražom. Tada Gospodin duhova i vladar svake moći dopusti da se ukaže tako velika pojava da je sve koji su drsko ušli udarila Božja sila te su onemoćali i strahovito se prestrašili. ²⁵Ukazao im se naime sjajno opremljen konj na kojem je jahao strahoviti konjanik; konj je bio bogato ukrašen. Konj je navalio na Heliodora i udario ga prednjim kopitima. Sam konjanik sjao je u zlatnoj opremi. ²⁶S njim se Heliodoru ukazaše dva mladića velike jakosti, u sjajnoj ljepoti i u veličanstvenoj odjeći. Ovi s obje strane nastupiše protiv njega, i bičevali su ga neprestano te mu zadali mnogo udaraca. ²⁷On najednom pade na tlo i obuhvati ga gusta tmina. Zgrabiše ga i staviše na nosila. ²⁸Tako su u nemoćnu stanju iznijeli onoga koji je malo prije bio provalio u riznicu s mnogim pratiocima i sa svakojakim vojnicima, i u tome su oni spoznali objavu moći Božje. ²⁹Božjom silom lišen govora i svake nade ležao je tako na tlu. ³⁰Tada su Židovi slavili Gospodina, koji tako čudesno proslavi svoje mjesto. Hram, u kojemu je malo prije vladao samo strah i trepet, bio je pun veselja i klicanja, a to je trebalo zahvaliti očitovanju svemogućega Gospodina. ³¹Neki Heliodorovi prijatelji zamolili su Oniju neka zazove Svemogućega da održi na životu onoga koji je tu ležao na umoru. ³²I veliki svećenik prinese žrtvu za život toga čovjeka, u strahu da bi kralj mogao posumnjati kako su Židovi podigli ruku na Heliodora. ³³Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu okajnicu, ukazali su se Heliodoru isti mladići u svojemu prijašnjem odijelu, pristupili mu i kazali: »Puno zahvali velikom svećeniku Oniji jer radi njega poklanja ti Gospodin život! ³⁴Nakon što te Nebo kaznilo navješćuj posvuda silna Božja djela!« Nakon ovih riječi iščeznuli su.

Obraćenje Heliodora

³⁵Heliodor prinese Gospodinu žrtvu i upravi žarke molitve onomu koji ga je sačuvao na životu. Onda se prijateljski rastade od Onije i vrati se kralju sa svojim četama. ³⁶On je pred svima svjedočio čudesna djela Svevišnjega Boga što ih je vidio vlastitim očima. ³⁷Kad je kralj upitao Heliodora tko bi bio zgodan za ponovno slanje u Jeruzalem, ovaj je odgovorio: ³⁸»Ako imaš kojega neprijatelja ili izdajnika, pošalji ga, i on će ti izbičevan doći natrag, ako uopće iznese živu glavu. Zaista, na onome mjestu vlada moć Božja! ³⁹On koji stoluje na nebu, čuva i štiti ono mjesto. On udara i uništava one koji tamo dolaze u zloj namjeri.« ⁴⁰Tako su protekli događaji u vezi s Heliodorom i s očuvanjem hramske riznice.