Progon židovske vjere

¹Nedugo poslije toga posla kralj nekoga starca Atenjanina da prisiljava Židove na otpad od očinskih zakona i da više ne žive po Božjim zakonima. ²Nadalje je trebao oskvrnuti Hram u Jeruzalemu te ga prozvati po Zeusu Olimpijskom, a onaj na brdu Garizimu po Zeusu Ugostitelju, što odgovara gostoljubivosti tamošnjih stanovnika. ³Ovaj nasrtaj zlobe bio je i običnome narodu teško podnošljiv i neugodan. ⁴Jer su pogani punili Svetište razuzdanostima i divljim gozbama, zabavljali se s bludnicama, upuštali se u svetim dvorištima u razgovor sa ženama i unosili tamo druge zabranjene stvari. ⁵Žrtvenik bio je natrpan nečistim žrtvama koje propisi zabranjuju. ⁶Nije se smjela držati subota ni svetkovati blagdani otaca, nije uopće bilo dopušteno priznavati se Židovom. ⁷Tjerani su grubom silom da svakog mjeseca sudjeluju na obrednoj gozbi, zatim da na kraljev rođendan te o dionizijskim svečanostima prate Dionizijevu povorku s bršljanovim vijencima na glavi. ⁸Na poticaj Ptolemeja izdana je odredba za okolne grčke gradove, neka Židovi na isti način budu prisiljeni da sudjeluju u obrednoj gozbi. ⁹Oni koji nisu htjeli prihvatiti grčke običaje, bili bi pogubljeni. Tada su se mogle predvidjeti nevolje koje predstoje. ¹⁰Predvedene su dvije žene koje su dale obrezati svoju djecu. Objesili im djecu o prsa, vodili ih javno kroz grad i bacili ih sa zidina. ¹¹Drugi, koji su se skupili u obližnjim spiljama da potajno svetkuju subotu, bili su izdani Filipu. Kako nisu htjeli braniti se iz poštovanja prema svetosti dana, bili su zajedno spaljeni.

Providnosni smisao progona

¹²Opominjem sve koji dobiju ovu knjigu u ruke da ne padnu u malodušnost zbog ovih kušnja, nego neka razmisle da ove kazne nisu našemu narodu na propast, nego na popravak. ¹³Znak je velike milosti kada grešnici ne budu dugo šteđeni, nego odmah budu kažnjeni. ¹⁴Dok Gospodin kod drugih naroda čeka strpljivo te ih kažnjava tek kad napune mjeru svojih grijeha, s nama je htio postupati drukčije, ¹⁵kako nas ne bi kažnjavao tek na kraju, kada naši grijesi dođu do vrhunca. ¹⁶Zato nam nikada ne uskraćuje svoje smilovanje. On kažnjava, dakako, svoj narod nesrećom, ali ga ne odbacuje. ¹⁷Neka ovo bude dosta kao podsjećanje na tu istinu! Nakon ove kratke napomene vraćamo se izlaganju.

Eleazarovo mučeništvo

¹⁸Eleazar, jedan od prvih učitelja Zakona, odmakle dobi i plemenita izgleda, bio je prisiljavan da jede svinjsko meso, tako što su mu silom otvarali usta. ¹⁹On je međutim više volio slavnu smrt, nego nečastan život. Zato je sam pristupio stroju za mučenje. ²⁰Ispljunio je ono što je imao u ustima, kako to trebaju činiti oni koji hrabro odbacuju ono što nije dopušteno jesti, makar bilo i zbog ljubavi prema životu. ²¹Nadzornici nad protuzakonitom žrtvenom gozbom uzeli su Eleazara na stranu, jer su ga već dugo poznavali, te ga pokušali nagovoriti neka dade sebi donijeti mesa kakvo smije jesti i koje će sam pripraviti, a neka samo glumi kao da jede od mesa žrtve prinesene po kraljevoj zapovijedi. ²²Učini li to, bit će pošteđen smrti i oni će prema njemu obzirno postupiti zbog starog prijateljstva s njime. ²³Ali on, htijući postupiti dolično svojoj dobi, u skladu sa svojim staračkim ugledom i sijedom kosom, dostojno uzornog života od djetinjstva, a u skladu sa svetim odredbama koje je uspostavio Bog, izjavi neka ga bez odgađanja pošalju u prebivalište mrtvih. ²⁴Dodao je: »Jer bilo bi nedostojno pretvarati se u našoj dobi. Inače bi mnogi mladići pomislili da je Eleazar s devedeset godina prešao na poganstvo. ²⁵Oni bi bili zavedeni mojim pretvaranjem po kojem bih samo malo produžio svoj život, a okaljao bih i obeščastio svoju starost. ²⁶Kad bih zasad i izmakao mukama koje nanose ljudi, ne bih ipak mogao ni živ ni mrtav izbjeći rukama Svemogućega. ²⁷Zato ću sada muževno položiti svoj život i pokazati se vrijednim svoje starosti. ²⁸Tada ću ostaviti mlađima plemenit primjer kako se dobrovoljno i velikodušno umire za uzvišene i svete zakone.« Kada je to rekao, odmah je pristupio stroju za mučenje. ²⁹A oni koji su ga vodili, promijenili su u mržnju naklonost što su mu je malo prije iskazivali, jer su te izgovorene riječi držali za mahnitost. ³⁰Prije nego pod udarcima ispusti duh, reče: »Gospodinu je u njegovu svetom znanju poznato da sam mogao izmaći smrti, i da sada trpim na svojemu tijelu grozne muke bičevanja, ali da ih u svojoj duši rado podnosim zbog straha koji mi on nadahnjuje.« ³¹Tako je taj čovjek završio život ostavivši svojom smrću ne samo mladima nego većini pripadnika svoga naroda primjer hrabrosti i spomen kreposti.