Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom

¹Kad se poslije Šaulove smrti David vratio, nakon što je pobijedio Amalečane i nakon što je proboravio dva dana u Siklagu, ²dođe trećega dana iz Šaulova tabora čovjek razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se smjerno na zemlju. ³David ga upita: »Odakle ideš?« On odgovori: »Utekoh iz izraelskog tabora.« ⁴David ga dalje upita: »Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!« On izvijesti: »Vojska je pobjegla iz bitke. Mnogi padoše i izgiboše. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.« ⁵Nato David upita mladića koji mu je tu vijest donio: »Kako znaš da su mrtvi Šaul i njegov sin Jonatan?« ⁶Mladić koji mu je donio tu vijest odgovori: »Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Šaula kako se naslonio na svoje koplje. Približavali su se k njemu bojna kola i konjica. ⁷Kad se on okrenuo i ugledao me, dozva me. Ja odgovorih: Evo me! ⁸On me tad upita: Tko si? I ja mu odvratih: Amalečanin sam. ⁹Tada mi on zapovijedi: Pristupi k meni i usmrti me, jer su me obuzele muke, a duša je još sasvim u meni. ¹⁰I pristupih k njemu i usmrtih ga, jer sam znao da ne će ostati živ poslije pada. Tada uzeh s njegove glave kraljevski znak i s njegove ruke narukvicu. I evo ih donosim svom gospodaru.« ¹¹Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi koji su bili s njim. ¹²Tugovali su, plakali i postili sve do večeri za Šaulom i njegovim sinom Jonatom, za Gospodnjim narodom i kućom Izraelovom, koji izgiboše od mača. ¹³Tada David upita mladića koji mu je donio vijest: »Odakle si?« On odgovori: »Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.« ¹⁴A David mu reče: »Kako te nije bilo strah podići svoju ruku i ubiti Gospodnjeg pomazanika?« ¹⁵I David dozva jednog od svojih vojnika i zapovjedi: »Idi, pogubi ga!« I on mu zada smrtni udarac. ¹⁶A David mu doviknu: »Neka tvoja krv padne na tvoju glavu, jer si vlastitim ustima svjedočio protiv sebe kad si kazao: Ja sam usmrtio Gospodnjeg pomazanika.« ¹⁷Tada David zapjeva ovu tužaljku o Šaulu i njegovu sinu Jonatanu ¹⁸i zapovjedi da je nauče Judini sinovi. Napisana je u knjizi junaka: ¹⁹Cvijet najboljih leži mrtav na tvojim brežuljcima, Izraele. Kako padoše junaci? ²⁰Šutite o tom u Gatu, ne raznosite ovu vijest po ulicama Aškelona, da se ne uzraduju filistejske kćeri, da ne usklikuju kćeri pogana. ²¹O, vi brda Gilboe! Ne padala ni rosa ni kiša po vama, ni po poljima punim prvoga ploda, jer tamo leže štitovi hrabrih, štit Šaulov; ne pomazan uljem, ²²nego poškropljen krvlju pobijenih, mašću junaka. ²³Šaul i Jonatan, mili i dragi, ne rastaviše se ni u smrti, kao ni u životu. Bili su hitriji od orlova, snažniji od lavova. ²⁴Kćeri Izraelove, plačite za Šaulom, koji vas je bogato odijevao u grimiz i koji vam je kitio haljine zlatnim nakitom! ²⁵Kako padoše junaci usred boja? Na tvojim brežuljcima leži mrtav Jonatan. ²⁶Osjećam za tobom tjeskobu, Jonatane, ljubljeni brate moj! Tvoja mi je ljubav bila dragocjenija od ljubavi žena. ²⁷Kako padoše junaci i kako je razbijeno ratničko oružje?