Nesretna Abšalomova bitka i smrt

¹Potom pregleda David vojsku što je bila s njim i postavi vođe nad tisućom i nad stotinom. ²Trećinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, trećinu pod zapovijed Abišaja, Sarvijina sina i Joabova brata, i trećinu pod Etaja iz Gata. Kad kralj priopći ljudima: »I ja ću ići s vama«, ³ljudi odvratiše: »Ti ne smiješ ići. Jer kad mi bježimo, ne ćeš mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuća. I bolje je da nam ti pomažeš iz grada.« ⁴Kralj im odgovori: »Što vam se čini da je dobro učinit ću.« Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuću. ⁵Joabu, Abišaju i Etaju kralj zapovjedi: »Čuvajte mi mladog Abšaloma.« Sva je vojska bila svjedok kako kralj zapovjedi svim vođama za Abšaloma. ⁶Tako iziđe vojska u polje protiv Izraela. Zametnu se bitka u šumi Efrajimovoj. ⁷Tamo su Izraelci bili potučeni od Davidovih ljudi i pretrpjeli su u onaj dan težak poraz izgubivši dvadeset tisuća ljudi. ⁸Bitka se raširila po svoj tamošnjoj okolini. Više ljudi proždre šuma, nego što ih u onaj dan proždre mač. ⁹Slučajno dođe Abšalom Davidovim ljudima pred oči. Abšalom je jahao na mazgi. Kad mazga dođe pod grane velikog hrasta, osta on glavom viseći o hrastu, i lebdio je između neba i zemlje, nakon što je mazga bila otrčala ispod njega. ¹⁰Jedan čovjek vidje to i javi Joabu: »Vidio sam Abšaloma gdje visi o hrastu.« ¹¹Joab odvrati čovjeku koji mu je bio donio tu vijest: »Pa kad si ga vidio, zar ga nisi odmah oborio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas.« ¹²A čovjek odgovori Joabu: »I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao svoje ruke na kraljeva sina. Jer smo čuli na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Etaju: Čuvajte mi mladog Abšaloma! ¹³Da sam ga napao, ne bi se to moglo od kralja sakriti, a ti bi se držao po strani.« ¹⁴Joab odvrati: »Ja ne ću gubiti vrijeme s tobom.« Pa uze tri sulice u ruku i zabode ih u prsa Abšalomu. Kako je još živ visio o hrastu, ¹⁵pristupi deset momaka, što su nosili Joabu oružje, i ubiše Abšaloma. ¹⁶Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše progoniti Izraelce. Jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu. ¹⁷I uzeše Abšaloma, baciše ga u šumu u veliku jamu i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrael pobježe, svaki k svojoj kući. ¹⁸Abšalom je bio sebi podigao spomenik za svojega života u kraljevoj dolini. Mislio je naime: »Nemam sina koji bi mogao čuvati uspomenu na moje ime.« Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dana današnjega »Abšalomov spomenik«. ¹⁹Ahimaas, Sadokov sin, reče: »Otrčat ću i odnijet ću vijest kralju da mu je Gospodin udijelio pobjedu nad njegovim neprijateljima.« ²⁰A Joab mu odvrati: »Nemoj danas biti glasnik! Neki drugi dan možeš biti glasnik; ali danas ne smiješ biti, jer je kraljev sin mrtav.« ²¹Joab zapovjedi Etiopljaninu: »Idi, javi kralju što si vidio!« Etiopljanin se baci pred Joaba ničice i otrči. ²²A Ahimaas, Sadokov sin, još jednom reče Joabu: »Neka bude što hoće! Ja ću ipak trčati za Etiopljaninom!« Joab odvrati: »Pa što ćeš trčati, moj sine? Ne ćeš dobiti uzdarje.« ²³On odgovori: »Neka bude što hoće, trčat ću!« Tada mu reče: »Pa trči!« Ahimaas udari ravnicom Jordana i preteče Etiopljanina. ²⁴David je upravo sjedio među dvojim vratima. Stražar je bio uzišao na krov kroz vrata na zidu. Kad on podiže svoje oči i pogleda, vidje jednoga čovjeka gdje trči sam. ²⁵Stražar povika i javi kralju. Kralj reče: »Kad je sam, onda nosi dobru vijest.« I dok je onaj dolazio sve bliže, ²⁶vidje stražar još drugoga čovjeka kako trči. I povika stražar vrataru: »Vidim još jednoga čovjeka kako trči sam.« Kralj reče: »I on nosi dobar glas.« ²⁷Stražar povika dalje: »Prvi trči, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, Sadokov sin.« Kralj odgovori: »To je dobar čovjek. Taj dolazi s dobrim glasom.« ²⁸Tada Ahimaas povika kralju: »Pobjeda!«, baci se tad pred kraljem licem sve do zemlje i reče: »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog tvoj, koji predade ljude što podigoše svoju ruku na mojega gospodara, kralja!« ²⁹Kralj upita: »Je li dobro mladom Abšalomu?« Ahimaas odgovori: »Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab poslao slugu tvojega. Ali ne znam što je bilo.« ³⁰Kralj odvrati: »Makni se, stani tamo!« On se makne i stane. ³¹Tada dođe Etiopljanin. Etiopljanin povika: »Moj gospodar i kralj neka dopusti da mu se javi dobra vijest: Gospodin ti je danas udijelio pobjedu nad svima koji se pobuniše protiv tebe.« ³²A kralj upita Etiopljanina: »Je li dobro mladom Abšalomu?« Etiopljanin odgovori: »Kao taj mladić, tako neka prođu neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi koji ustaju na te u zloj namjeri!«