2. Samuelova 17 — Biblija Šarić

Hušaj razbija Ahitofelov savjet

¹Nato predloži Ahitofel Abšalomu: »Želim odabrati sebi dvanaest tisuća ljudi, da još ove noći krenem u potjeru za Davidom. ²Ja ću ga stići, jer je posve izmoren, i uplašit ću ga. Sva vojska što je s njim podleći će, i ja mogu ubiti samoga kralja. ³Tada ću dovesti svu vojsku k tebi. Kad se svi ratnici, kao što želiš, vrate, zavladat će mir u svemu narodu.« ⁴Taj se savjet svidje Abšalomu i svim Izraelovim glavarima. ⁵Ipak Abšalom zapovjedi: »Neka se još dozove Arčanin Hušaj! Da čujemo što će on reći.« ⁶Kad dođe Hušaj k Abšalomu, priopći mu Abšalom: »Tako je savjetovao Ahitofel. Trebamo li izvesti njegov prijedlog? Ako ne trebamo, govori ti!« ⁷A Hušaj odgovori Abšalomu: »Savjet koji je dao Ahitofel, nije ovaj put dobar.« ⁸I Hušaj nastavi: »Ti znaš da su junaci, tvoj otac i njegovi ratnici, puni ljute srčanosti kao medvjedica u polju kad joj otmu medvjediće. Usto je tvoj otac bojovnik koji s ljudima ne drži noćnoga sna. ⁹On se je sada sigurno sakrio u kakvu jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u početku neki padnu i ljudi to čuju, kazat će: Pristaše Abšalomove su poraženi. ¹⁰Onda će i najhrabriji, koji imaju srce kao lav, izgubiti srčanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi njegovi pratioci. ¹¹Zato ja savjetujem: Daj skupi k sebi sav narod Izraelov od Dana do Beer Šebe, da ih bude kao pijeska na moru, pa ti osobno s njima pođi u boj! ¹²Kad ga onda zateknemo na mjestu gdje se upravo nalazi, mi ćemo ga napasti kao što rosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi što su s njim ne će ostati ni jedan. ¹³Povuče li se u koji grad, sav će Izrael opasati užetima taj grad, pa ćemo ga svući u dolinu, da se više ni kamenčić ondje ne nađe.« ¹⁴Tada izjaviše Abšalom i svi Izraelci: »Savjet Arčanina Hušaja bolji je nego savjet Ahitofelov.« Gospodin je naime bio tako odredio da je dobri savjet Ahitofelov bio zabačen, jer je Gospodin htio navući zlo na Abšaloma. ¹⁵Hušaj dojavi svećenicima Sadoku i Ebjataru: »Tako i tako savjetova Ahitofel Abšalomu i Izraelovim starješinama. A ja savjetovah tako i tako. ¹⁶Sad pošaljite brže Davidu ovaj glas: Ne noći više kod gazova u pustinji, nego prijeđi prijeko! Inače, dostiže pogibija kralja i sve ljude što su s njim.«

Ahitofel uzima sebi život

¹⁷Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod studenca Rogela. Jedna sluškinja dođe tamo i donese im vijest. Oni su tad imali odnijeti glas kralju Davidu; jer se nisu smjeli pokazati ni ući u grad. ¹⁸Ali ih vidje jedan dječak i javi to Abšalomu. Tada oni obojica brže pobjegoše u kuću jednoga čovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svom dvorištu, u koji se oni spustiše. ¹⁹Žena uze pokrivač i razastre ga povrh studenca. Iznad toga razasu tučenog žita, tako da se nije moglo ništa opaziti. ²⁰Kad Abšalomovi ljudi dođoše k ženi u kuću, upitaše je: »Gdje su Ahimaas i Jonatan?« Žena im odgovori: »Otišli su k vodi.« Oni su tražili, a ne nađoše ništa i vratiše se natrag u Jeruzalem. ²¹Čim su bili otišli, iziđoše oni iz studenca, odoše i javiše kralju Davidu. Rekoše Davidu: »Ustanite! Prijeđite brže preko vode! Jer je tako i tako savjetovao Ahitofel protiv vas.« ²²Odmah ustade David sa svim ljudima što su bili s njim i prijeđe preko Jordana. Kad je jutro osvanulo, bili su svi do posljednjeg čovjeka prešli preko Jordana. ²³Kad vidje Ahitofel da nije učinjeno kako je on savjetovao, osedla magarca i zaputi se kući u svoj grad. Nakon što je bio obišao svoju kuću, objesi se. Tako on umre. Bi pokopan u grobu svog oca.

Abšalom ide u rat protiv Davida

²⁴David je već bio stigao u Mahanajim kad Abšalom sa svim Izraelcima što su bili s njim prijeđe preko Jordana. ²⁵Na mjesto Joabovo bio je Abšalom postavio Amasu za vrhovnog zapovjednika nad vojskom. Amasa je bio sin nekoga Izraelca koji se zvao Jitra. Ovaj je imao odnose s Abigajilom, Jišajevom kćerju, sestrom Sarvije, Joabove majke. ²⁶Izraelci se pod Abšalomom utaboriše u zemlji Gileadu. ²⁷Kad David dođe u Mahanajim, donesoše mu Šobi, Nahašev sin iz amonskoga grada Rabe, i Makir, Amielov sin iz Lo Debara, i Gileadovac Barzilaj iz Rogelima ²⁸posteljâ, lonaca, zemljanih posuda, pšenice, ječma, brašna, tučenog žita, boba, leće, prženih zrna, ²⁹meda, mlijeka, ovaca i kravljega sira. Oni ponudiše Davidu i njegovim ljudima da to jedu. Jer su mislili: Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i ožednjeli.