Kraljeva zapovijed da se Judejci unište
1Pismo ja glasilo ovako: »Veliki kralj Artakserks piše namjesnicima i njima podložnim upraviteljima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije: 2Kao vladar mnogih naroda i gospodar svega svijeta ne ću se uznositi u veličini svoje vlasti, nego ću nastojati da blago i milostivo vladam, da život svojih podanika zauvijek osiguram od nemira, da kraljevstvu do granica dam prohodne i ugodne ceste i da mu vratim mir za kojim svatko čezne. 3Kad upitah svoje savjetnike kako da se to postigne, Haman, koji je najbliži kralju i odlikuje se mudrošću, nepromjenljivom odanošću, pouzdanošću i vjernošću, 4predloži nam: Među svima narodima na zemlji ima jedan narod koji misli neprijateljski. On se svojim zakonima stalno protivi svim drugim narodima i krši kraljeve odredbe, tako da vlada kraljevstva, koju mi besprijekorno vodimo, ne može doći do mira. 5I razmotrismo i uvidjesmo da jedino taj narod uvijek prema svakome zauzima neprijateljsko stajalište, da živi po tuđim zakonima, da se protivi našim odredbama, da čini najgore zločine i da onemogućuje blagostanje kraljevstva. 6Zato određujemo: Svi koje vam pismeno označi Haman, upravitelj državnih poslova i naš drugi otac, moraju se sa ženom i djetetom četrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca adara ove godine posve istrijebiti neprijateljskim mačem bez milosti i milosrđa. 7Tako se moraju odavno i sada opaki ljudi u jedan dan uputiti dolje, u podzemni svijet, i državni poslovi ubuduće moraju ostati uvijek u dobrom redu i bez ometanja.«
Mordokajeva molitva
8Spominjući se ovih djela Gospodnjih Mordokaj se molio: 9»Gospodine, Gospodine, kralju svemogući, sve je u tvojoj vlasti, i nitko ti se ne može oprijeti kad ti hoćeš izbaviti Izraela.
10Ti si stvorio nebo i zemlju, i sve čudesno pod nebom.
11Ti si gospodar svemu, i nitko se ne može oprijeti tvom veličanstvu.
12Tebi je sve poznato. Ti znaš, Gospodine, da se nisam zbog oholosti, niti zbog obijesti ili častohleplja htio ničice baciti pred oholim Hamanom.
13Jer rado bih bio poljubio njegove stope kad bi to bilo za Izraelovo spasenje. 14Ali ne htjedoh prenijeti na jednoga čovjeka čast što pripada Bogu. Nikomu se ne ću klanjati osim tebi, svojemu Gospodinu. A ja ne radim tako zbog obijesti.
15I sada, Gospodine, moj Bože i kralju, Bože Abrahamov, smiluj se svojemu narodu! Jer oni na nas vrebaju, da nas upropaste; oni idu za tim da unište tvoju prastaru baštinu.
16Nemoj prezreti tu svoju svojinu, što si je sebi izbavio iz Egipta!
17Usliši moju molitvu, budi milostiv dijelu svoje baštine i pretvori našu žalost u radost, da ostanemo na životu i da slavimo tvoje ime, Gospodine! Ne daj da zamuknu usta onih koji ti pjevaju!«
18I svi su Izraelci vapili iz svih sila, jer im je sigurna smrt bila pred očima.
