Esterina molitva
1I kraljica Estera se u svojoj smrtnoj tjeskobi uteče Gospodinu. 2Skine sa sebe svoje sjajne haljine i odjene odijelo tuge i žalosti. Umjesto miomirisa posu glavu pepelom i prahom, i trapila je tijelo i prekrila je raščupanim pletenicama sva mjesta, koja je prije radosno ukrašavala.
3Tada se molila Gospodinu, Bogu Izraelovu: »Gospodine moj, ti si jedini naš kralj! Pomozi meni, ostavljenoj, koja nema drugoga pomoćnika osim jedino tebe!
4A pogibao je za me tako blizu.
5Od svojega djetinjstva slušala sam u krugu svoje obitelji da si ti, Gospodine, izabrao Izraela između svih naroda i da si uzeo naše oce između svih njihovih djedova za vječnu svojinu i na njima ispunio sva svoja obećanja.
6A sada sagriješismo pred tobom, i ti si nas predao vlasti naših neprijatelja, 7jer smo štovali njihove bogove Gospodine, ti si pravedan!
8Ali sada se ne zadovoljavaju više našim tvrdim ropstvom, nego se zakleše u ruke svojim bogovima 9da će osujetiti tvoja obećanja, da će uništiti tvoju baštinu, da će zatvoriti usta, koja te hvale, i da će ugasiti sjaj tvojega Hrama i žrtvenika, 10a otvoriti usta poganima, da hvale svoje ništavne idole i slave zemaljskoga kralja dovijeka.
11Nemoj, Gospodine, predavati svojega žezla ništavnim idolima i ne dopuštaj poganima da se rugaju našoj propasti! Okreni njihovu misao na njih same i osramoti onoga koji je tako protiv nas!
12Spomeni nas se, Gospodine, i ukaži nam se u vrijeme naše nevolje! Daj mi srčanosti, Gospodine, kralju bogova i gospodaru svake vlasti!
13Stavi mi pravu riječ u usta pred lavom i preokreni mu srce u mržnju na našega neprijatelja, da pogine on i svi koji pristaju uz njega!
14A nas izbavi svojom rukom i pomozi meni, ostavljenoj, koja nema nikoga osim tebe, Gospodine!
15Ti znaš sve. Također znaš, da mrzim sjaj bezbožnikâ i prezirem ložnicu neobrezanih i svih tuđinaca.
16Ti znaš moju tjeskobu. Znaš da mi je mrsko kad moram javno nositi znak svoje visosti. Jer ga prezirem kao nečistu krpu i ne nosim ga kad sam sama. 17Tvoja službenica nije nikada jela za Hamanovim stolom i nije hvalila kraljevu pijanku, niti je pila vina od žrtvenih naljeva.
18Otkad je tvoja službenica dovedena ovamo pa do danas, radovala bi se samo u tebi, Gospodine, Bože Abrahamov!
19Bože, koji sve nadvisuješ jakošću, usliši vapaje onih koji su bez nade, izbavi nas iz ruke bezbožnika i oslobodi me od moje tjeskobe!«
