Estera pred kraljem
1Trećega dana prestane se Estera moliti skine sa sebe haljinu žalosti i odjene svoje sjajno odijelo. 2Kad se bila sjajno nakitila i zazvala Boga i spasitelja, koji sve vidi, uze sa sobom dvije služavke. 3Na jednu se naslanjala kao odlična gospođa. Druga je išla za njom i držala joj skute.
4Sjala je u svem sjaju svoje ljepote. 5Lice joj je bilo vedro i ljubezno. Ali je njezino srce bilo tjeskobno. 6Tako prođe sva vrata i onda stade prema kralju. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, bio je odjeven u svoje sjajno odijelo i sjao je od zlata i dragoga kamenja. Njegov je pogled ulijevao strah. 7Kad on podiže lice i kroz zažarene oči pokaza svoj unutarnji bijes, pade kraljica u nesvijest, promijeni svoju boju, spusti glavu na služavku, koja je išla pred njom. 8Bog okrene kraljevo srce u blagost. Zabrinut skoči s prijestolja, uze je u svoj naručaj, dok ona opet dođe k sebi, i progovori joj ljubazno:
9»Što imaš, Estero? Ja sam tvoj brat. Budi dobre volje! 10Ti ne ćeš umrijeti! Što smo zapovjedili, vrijedi samo općenito. 11Pristupi dakle.«
12I on podiže zlatni štap, stavi ga na njezin vrat, poljubi je i reče: »Sad govori sa mnom!«
13Ona mu reče: »Ti mi se ukaza, gospodaru, kao Božji anđeo, i moje srce prepade se od straha pred tvojim veličanstvom. 14Jer ti se divan, gospodaru! Tvoje je lice puno miline.«
15Dok je tako govorila, pade opet u nesvijest. 16Kralj se veoma uplaši, i sve njegove sluge stadoše je tješiti.
