Kraljeva zapovijed za Judejce
1Pismo je glasilo: »Veliki kralj Artakserks izručuje svoj pozdrav namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i drugim našim činovnicima. 2Mnogi koji bivaju odlikovani prevelikom dobrotom svojih dobročinitelja hoće još više uvis. 3Traže ne samo da naude našim podanicima nego, ne podnoseći prevelike sreće, koja im se dade, pletu spletke onima koji im je dadoše. 4Htjeli bi ne samo istjerati zahvalnost iz ljudi, nego se podižu i hvale se, kao da nisu nikada bili primili dobročinstva. Pritom misle da mogu izbjeći sudu Boga koji sve vidi i zlo kazni. 5Već često činovnici kojima su povjereni državni poslovi svojim vještim nagovaranjem učiniše mogućnike sukrivcima krvi nedužnih ljudi i zapletoše ih u neizlječivu nesreću. 6To im uspijeva lažima i spletkama kojima zavaraju vladare, što misle dobro i hoće pravdu. 7To se ne da toliko razabrati iz stare, nama predane povijesti koliko iz onoga što se zbiva pred našim očima. Kolike se opačine događaju po zloći vladinih činovnika! 8Zato u budućnosti treba pripaziti na to, da pribavimo nesmetanu sigurnost svim narodima u kraljevstvu. 9Ne smijemo povjerovati klevetama nego ono što nam dođe pred oči, moramo istražiti i po pravdi odlučiti.
10Tako je od nas bio dobro primljen Haman, Hamdatin sin, Makedonac, a nikako perzijske krvi, kojemu je naša dobrota veoma daleko. 11On je iskusio čovjekoljublje, što ga imamo prema svima narodima, u tolikoj mjeri, da je bio nazvan ocem i od svih bio štovan kao najbliži kralju. 12Ali on nije znao obuzdati svoju oholost, pa je išao za tim da nas liši vlasti i života. 13Lukavim spletkama tražio je smrt našeg spasitelja i stalnog dobročinitelja Mordokaja i besprijekorne sudionice kraljevskoga prijestolja Estere, i svega njezina naroda. 14Takvim se spletkama nadao da će nas ostaviti bez potpore i da će onda moći vrhovnu vlast nad Perzijancima prenijeti na Makedonce. 15A mi nalazimo da Judejci, koji su od toga najvećeg lopova bili osuđeni na smrt, nisu zločinci, nego da žive po sasvim pravednim zakonima kao mirni građani, 16kao djeca najvišega, najvećega i živoga Boga, koji je nama i našim precima uzdržao kraljevstvo u najljepšem redu. 17Zato činite dobro ako se ne ravnate po pismu što ga je razaslao Haman, Hamdatin sin. 18Njegov je začetnik obješen sa svom svojom obitelji pred vratima grada Suze. Svevišnji Bog ga je brzo podvrgao zasluženoj kazni.
19A prijepis ovoga pisma trebate javno pribiti na svim mjestima, neka se pusti Judejce da žive po svojim vlastitim zakonima. 20Morate im biti na pomoći, da se od onih koji su se spremili da ih istrijebe, mogu obraniti upravo trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, koji se zove adar, 21jer je taj dan učinio svevišnji Bog izabranome narodu na radost umjesto na propast. 22I zato uz navedene blagdane svetkujte sa svom radošću jedan osobito odličan dan. 23Neka vas i vama sklone Perzijance podsjeća sada i ubuduće na izbavljenje, a naše smrtne neprijatelje na njihovu propast. 24Svaki grad i pokrajina, koji ne učine po ovoj zapovijedi neka se bez milosrđa ognjem i mačem poharaju i opustoše! Neka ne budu samo ljudima nepristupačni, nego i divljoj zvjeradi i pticama neka zauvijek budu ogavni!«
