Prikazanje Gospodnje Slave

¹U tridesetoj godini, u četvrtom mjesecu, petoga dana toga mjeseca, kad sam boravio među zarobljenicima na rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh božanska viđenja. ²Petog dana toga mjeseca, u petoj godini poslije odvođenja kralja Jojakima, ³dođe Gospodnja riječ Ezekielu, sinu svećenika Buzija, u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i Gospodnja ruka ondje dođe na njega. ⁴Imao sam ovo viđenje. Sa sjevera udari vihor sa silnim oblakom, punim ognja što je buktio. Okruživala ga je svjetlost, a iznutra je sjao kao kovina u ognju. ⁵Usred njega prikazaše se prilike koje su bile nalik na četiri živa bića. Njihov izgled bio je ovaj: imala su čovječji izgled. ⁶Svako je imalo četiri lica i svako od njih četiri krila. ⁷Njihove su noge bile prave, a stope njihove kao u teleta. Sijevale su kao blistava mjed. ⁸Čovječje su se ruke pokazale pod njihovim krilima na sve četiri strane. Njihova lica i krila ⁹– krila su se njihova doticala – nisu se okretala kada bi išla; svako je biće išlo naprijed. ¹⁰Izgled njihova lica bio je ovaj: sprijeda su imala čovječje lice, zdesna lavlje lice, slijeva volovsko lice, unutra orlovo lice, sva četiri bića. ¹¹Krila su njihova bila gore ispružena. S dva su se doticala, a s dva su prekrivala svoja tjelesa. ¹²Svako je išlo pravo naprijed. Kamo ih je duh tjerao da idu, tamo su išla. Nisu se okretala kada bi išla. ¹³U sredini bića bilo je nešto što je izgledalo kao živo ugljevlje, kao baklje. One su išle između bića ovamo i onamo. Oganj je imao svijetao sjaj, i munje su izlazile iz ognja. ¹⁴Bića su trčala ovamo i onamo, tako da se činilo kao da su munje sijevale. ¹⁵Kad sam promatrao bića, vidjeh kotač uz bića na zemlji, na četiri njihove strane. ¹⁶Kotači i njihova naprava imali su izgled krizolita. Sva četiri imala su isti oblik. Činili su se i bili su tako izrađeni kao da jedan kotač ide kroz drugi. ¹⁷Kad su trčali, mogli su se kretati na sve četiri strane. Pri vožnji se nisu trebali okretati. ¹⁸Naplatci su njihovi bili vrlo visoki i strašni za gledanje. Uokolo su naplatci bili puni očiju u sva četiri. ¹⁹Kad bi se bića kretala naprijed, pomicali su se i kotači uz njih, i kad bi se bića podigla sa zemlje, podigli bi se i kotači. ²⁰Kamo bi ih duh tjerao da idu, tamo su išli kotači što bi se podizali zajedno s njima, jer je duh bića bio u kotačima. ²¹Kada su se kretala bića, išli su i kotači s njima; kada bi ona stala, stali bi i oni. Kada bi se ona podizala sa zemlje, podizali su se kotači istodobno s njima, jer je duh bića bio u njima. ²²Nad glavama bića moglo se vidjeti neku vrstu nebeskoga svoda iz divna kristala, što se prostirao gore nad njihovim glavama. ²³Pod nebeskim svodom bila su njihova krila pružena, jedna prema drugima, dva od svakoga; dva druga, što su ih imala, prekrivala su njihova tijela. ²⁴Čuo sam huku njihovih krila što je bila kao huka mnogih voda, kao grmljavina Svemogućega. Kad bi išla, bila je huka glasna kao graja u taboru. ²⁵Kad bi stala, spustila bi se mirno njihova krila. I zaori glas iznad nebeskoga svoda, što je bio nad njihovim glavama. Kad bi stala, spustila bi se mirno njihova krila. ²⁶Iznad nebeskoga svoda, što se nalazio nad njihovim glavama, bilo je nešto što je izgledalo kao safir-kamen i kao prijestolje. Na njemu gore, što je bilo kao prijestolje, bila je prilika koja je izgledala kao čovjek. ²⁷Vidjeh nešto kao sjajnu kovinu, nešto što se činilo kao oganj naokolo. Od bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. ²⁸Kao izgled duge kad se pojavi u dane dažda, tako je bio izgled svjetlosti oko njega. To je bio izgled prikazanja Gospodnje slave. Ja je vidjeh i padoh ničice na svoje lice. Tada sam čuo glas nekoga koji je govorio.