Poslanje Ezekiela za proroka

¹On mi reče: »Sine čovječji, stani na svoje noge; jer želim s tobom govoriti!« ²Tada dođe u me duh, kad mi je on govorio, i postavi me na noge; i slušao sam onoga koji je razgovarao sa mnom. ³On mi reče: »Sine čovječji, ja te šaljem k Izraelovim sinovima, k odmetničkim plemenima, koji se pobuniše protiv mene. Oni i njihovi oci griješili su protiv mene sve do dana današnjega. ⁴To su sinovi drska obraza i otvrdnula srca. K njima te šaljem. Reci im: Ovako veli svemogući Gospodin. ⁵I poslušaju li ili ne poslušaju – jer su rod uporan – neka ipak znaju da je prorok među njima. ⁶A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih riječi, iako je oko tebe drač i trnje, i boraviš među škorpionima! Ne boj se njihovih riječi! Ne dršći pred njihovim licem! Jer su uporan rod! ⁷Navješćuj im moje riječi, poslušali ili ne! Jer su uporni. ⁸Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati! Ne budi uporan kao taj uporni rod! Otvori usta i jedi što ti dam!« ⁹Tada vidjeh pruženu ruku prema meni i u njoj svitak knjige. ¹⁰On ga razvi preda mnom. Bio je ispisan na prednjoj strani i na stražnjoj strani. Bili su u njemu napisani plač, uzdisaji i jauci.