Ezekiel ide k zarobljenicima

¹On mi reče: »Sine čovječji, pojedi što je pred tobom; pojedi taj svitak, onda idi i govori Izraelovoj kući!« ²Otvorio sam usta i on mi dade svitak da jedem. ³I reče mi: »Sine čovječji, uzmi taj svitak što ti ga dajem u sebe i pusti da uđe u tvoju nutrinu!« Ja ga pojedoh i bio mi je u ustima sladak kao med. ⁴Nato mi zapovjedi: »Sine čovječji, ustani, idi Izraelovoj kući i govori im u moje ime! ⁵Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego Izraelovoj kući ⁶i ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima riječi ne razumiješ. Kad bih te poslao k njima, poslušali bi te. ⁷Ali te Izraelova kuća ne će poslušati. Jer ni mene ne će poslušati. Jer je sva Izraelova kuća tvrda obraza i otvrdnula srca. ⁸Ali evo, činim tvoj obraz tvrdim kao njihov i tvoje čelo tako tvrdo kao njihovo. ⁹Kao dijamant, tvrđe od stijene, činim ti čelo. Ne boj ih se, ne dršći pred njihovim licem! Jer su uporan rod.« ¹⁰Dalje mi reče: »Sine čovječji, uzmi sve riječi što ti ih priopćujem u svoje srce i slušaj ih svojim ušima! ¹¹Ustani, idi k zarobljenicima, k sinovima svojega naroda, govori im i reci: Ovako veli svemogući Gospodin, poslušali ili ne poslušali!« ¹²Tada me duh podiže. Čuo sam za sobom glasan, silan šum, kao kada se diže sa svojega mjesta Gospodnja slava. ¹³Naime huku krila onih bića što su se jedna drugih doticala i prasak kotača uz njih. Bio je glasan, silan šum. ¹⁴Duh me dakle podiže, uze me, i ja sam ozbiljno išao u uzbuđenosti svojega duha, jer je Gospodnja ruka teško ležala na meni. ¹⁵Tako dođoh k zarobljenicima u Tel-Abib, koji su stanovali na rijeci Kebaru, gdje su se bili naselili. Ondje sam boravio sedam dana posve uzbuđen među njima. ¹⁶Poslije sedam dana dođe mi Gospodnja riječ: ¹⁷»Sine čovječji, postavio sam te stražarom Izraelovoj kući. Kad čuješ riječ iz mojih usta, opomenut ćeš ih u moje ime. ¹⁸Kad kažem bezbožniku: Poginut ćeš!, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu, da odvratiš bezbožnika od njegova opakog puta i da ga sačuvaš na životu, tada će bezbožnik poginuti zbog svoje opačine, ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke. ¹⁹Ako li ti opomeneš bezbožnika, a on se ne vrati od svojega opakog puta, onda će on poginuti zbog svoje opačine, a ti si spasio svoju dušu. ²⁰Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i čini zlo, tada ću mu ja podmetnuti na što će se spotaći, da pogine. Ako ga ti tada nisi opomenuo, tada će on poginuti zbog svoje opačine, i njegova pravedna djela, što ih je činio, ne će se dalje spominjati; ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke. ²¹Ako li si ti njega, pravednika, opomenuo da on, pravednik, ne griješi više, i on ne griješi više, tada će pravednik ostati na životu, jer se dao opomenuti, i ti si spasio svoju dušu.«

Ezekiel opet vidi slavu Božju

²²Ondje dođe Gospodnja ruka na me i on mi zapovjedi: »Ustani, iziđi na ravnicu u dolini! Ondje ću govoriti s tobom.« ²³Ustadoh i iziđoh na ravnicu u dolini. Ondje vidjeh gdje stoji Gospodnja slava, kako sam je bio gledao na rijeci Kebaru, i ja padoh ničice na svoje lice. ²⁴Ali dođe duh na me i postavi me na noge. On mi reče: »Idi, zatvori se u svoju kuću! ²⁵Sine čovječji, evo stavit će na te konopce i njima će te svezati. Ti onda ne ćeš izlaziti među njih. ²⁶Ja ću učiniti da ti se jezik prilijepi za nepce, i ti ćeš zamuknuti i ne ćeš im biti opominjač, jer su uporan rod. ²⁷Ali kad progovorim s tobom, otvorit ću ti usta, i ti ćeš im navijestiti: Ovako veli svemogući Gospodin. Tko bude slušao, neka sluša! Tko ne bude slušao, neka ne sluša! Jer su uporan rod.«