Krivnja i kazna Jeruzalema i njegovih susjeda

¹Dođe mi ovako Gospodnja riječ: ²»Sine čovječji, upravi svoje lice na jug, propovijedaj prema jugu! Prorokuj protiv šume što je u južnoj zemlji! ³I reci šumi u južnoj zemlji: Čuj Gospodnju riječ – Ovako veli svemogući Gospodin – Evo, ja ću zapaliti u tebi oganj; on će proždrijeti u tebi svako zeleno drvo i svako suho drvo. Razgorjeli plamen ne će se ugasiti, i sva će se lica od južne zemlje do sjevera opržiti. ⁴Svako će tijelo vidjeti da sam ga ja, Gospodin, raspalio. Ne će se ugasiti.« ⁵Tada sam ja rekao: »Ah, svemogući Gospodine, oni će reći za me: Ne govori li taj uvijek u zagonetkama?« ⁶Tada mi dođe Gospodnja riječ ovako: ⁷»Sine čovječji, upravi svoje lice prema Jeruzalemu! Propovijedaj njegovu Svetištu! Prorokuj protiv Izraelove zemlje! ⁸Reci Izraelovoj zemlji: Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću postupati protiv tebe. Izvući ću mač svoj iz korica njegovih i istrijebit ću iz tebe pravedne i bezbožne. ⁹Budući da hoću istrijebiti iz tebe pravedne i bezbožne, zato ću izvući svoj mač iz korica protiv svakog tijela od juga do sjevera. ¹⁰Svako će tijelo spoznati da sam ja, Gospodin, izvukao svoj mač iz korica: on se više ne će u njih vratiti. ¹¹A ti, sine čovječji, uzdiši iscrpljen! U gorkosti uzdiši pred njihovim očima! ¹²Ako te upitaju: Zašto uzdišeš? – reci: Zbog strahovita časa od kojega očajavaju sva srca, klonu sve ruke, nestaje svake srčanosti, oslabe sva koljena. Evo, to dolazi i ispunjava se« – govori svemogući Gospodin. ¹³Dođe mi Gospodnja riječ ovako: ¹⁴»Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospodin: Reci: Mač, mač je naoštren i izbrušen: ¹⁵Naoštren je da kolje, a izbrušen da sijeva. On rascjepka žezlo sinovima onih koji su prezreli svaku šibu. ¹⁶Dao se izbrusiti da ga prihvati neka ruka. Naoštren je mač i izbrušen da bude stavljen u ruku ubojici. ¹⁷Viči i jauči, sine čovječji! Jer on dolazi na moj narod, na svekolike Izraelove knezove. Pod mač su oni pali s mojim narodom. Zato se udaraj po svojemu bedru! ¹⁸Jer dolazi kušnja. Ali što će se dogoditi kad više ne bude žezla prezirateljice? – govori svemogući Gospodin. ¹⁹A ti prorokuj, sine čovječji, i plješći rukama! Podvostručit će se mač, jest, potrostručit će se ubojiti mač, mač velikoga pokolja što ih opkoljava, ²⁰da očajavaju srca i da ih mnogo padne na njihovim vratima! O maču! O maču! Pripravljen je da sijeva, naoštren je da kolje. ²¹Udari nadesno! Okreni nalijevo, kamo je upravljena tvoja oštrica! ²²I ja ću pljeskati rukama i iskaliti svoj gnjev. Ja, Gospodin, rekao sam!« ²³Dođe mi ovako Gospodnja riječ: ²⁴»A ti, sine čovječji, nacrtaj sebi dva puta kojima će doći mač babilonskoga kralja! Oba neka izlaze iz jedne zemlje! Stavi smjerokaz na početku puta u grad! ²⁵Napravi jedan put tako da može doći mač u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrđeni Jeruzalem! ²⁶Jer babilonski kralj stoji na raskrižju gdje počinju dva puta, da upita proročište. On trese strijele, pita terafime, gleda u jetra. ²⁷U njegovoj desnici pada ždrijeb na Jeruzalem; on treba namjestiti ubojite naprave, podići ratnu viku, dati da zaori poziv u boj, namjestiti ubojite naprave protiv vrata, izgraditi opkope i opsadne kule. ²⁸A njima se činilo da je proročište varavo; oni su bili prisegli najsvetije zakletve. Ali im on doziva u pamet njihovu krivnju, da padnu u ropstvo. ²⁹Zato ovako veli svemogući Gospodin: Jer ste dozvali u pamet svoju krivnju, tako da su se otkrili vaši prekršaji i vaši grijesi se pokazali u svim vašim djelima, jer ste došli pameti, zato ćete biti pohvatani njegovom rukom. ³⁰A ti, nepošteni, bezbožni Izraelov kneže, komu je došao dan u vrijeme kad se čini kraj grijehu – ³¹ovako za te veli svemogući Gospodin: Dolje s tim povezom oko glave! Dolje s tom krunom! To nije to. Nisko se mora uzvisiti, visoko poniziti. ³²Uništit ću, uništit ću, uništit ću ga, i ne će ga više biti dok ne dođe onaj kome po pravu pripada: njemu ću ga dati. ³³A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako veli svemogući Gospodin za Amonce i za njihovo podsmjehivanje. Reci: Mač, mač je trgnut da kolje, nabrušen je da sijeva, da blista, ³⁴dok su te varali prijevarom i proricali laži da te stave na vrat oskvrnjenima, bezbožnicima, kojima je došao dan kad se čini kraj grijehu. ³⁵Vrati se u svoje gradove, na mjesto gdje si se rodio! U zemlji tvojega podrijetla ću ti suditi. ³⁶Izlit ću na te svoj gnjev, raspalit ću protiv tebe oganj svoje razjarenosti, predat ću te u ruke grubim ljudima, koji kuju tvoju propast. ³⁷Ognju ćeš biti hrana. Krv će ti teći na zemlju! Ne ćeš se više spominjati. Jer ja, Gospodin, rekao sam.«