Jeruzalemski grijesi

¹Dođe mi riječ Gospodnja ovako: ²»Sine čovječji, hoćeš li izreći presudu, hoćeš li izreći presudu gradu koji je pun krvnih djela? Kaži mu sve njegove gadosti ³i reci: Ovako veli svemogući Gospodin: O grade, koji si prolijevao krv u svojoj sredini, da se približi tvoje vrijeme, i koji si izrađivao sebi idole i time se oskvrnuo! ⁴Krvlju što si je prolio, nanio si sebi krivnju, i idolima što si ih izrađivao, oskvrnuo si sebe. Učinio si pa se približiše tvoji dani, i došao si do svojih godina. Zato ću učiniti od tebe ruglo među narodima i podsmijeh po svim zemljama. ⁵Koji su blizu tebe i koji su daleko od tebe, podsmjehivat će ti se, tebi čiji je glas okaljan, koji si bogat pomutnjom. ⁶Evo, Izraelovi knezovi stavljaju svaki svoju jakost u to da prolijevaju u tebi krv. ⁷Oca i majku u tebi preziru. Stranca pritišću usred tebe. Udovice i sirote se u tebi zlostavljaju. ⁸Što je meni sveto, prezireš, i moje subote obeščašćuješ. ⁹U tebi su ljudi koji kleveću, da bi prolijevali krv. Na gorama u tebi jedu žrtveno meso i čine strahote usred tebe. ¹⁰Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju u tebi žene u njihovo vrijeme. ¹¹Jedan čini zlo sa ženom drugoga, drugi oskvrnjuje svoju snahu, treći siluje u tebi svoju vlastitu sestru, kći svojega oca. ¹²Mito u tebi primaju, da bi prolijevali krv. Uzimaš kamatu i lihvu, globiš druge i zaboravio si mene, govori svemogući Gospodin. ¹³Ali evo, plješćem rukama nad grabežem što si ga počinio i nad krvnim djelima što su se dogodila usred tebe. ¹⁴Hoće li se održati tvoje srce, hoće li tvoja ruka ostati jaka u dane kad dođem na te? Ja, Gospodin, rekao sam to i učinit ću to. ¹⁵Razasut ću te među narode i odagnati u zemlje, i istrijebit ću tvoju nečistoću iz tebe. ¹⁶U svojoj vlastitoj zemlji, pred očima naroda bit ćeš obeščašćen, da spoznaš da sam ja Gospodin.« ¹⁷Dođe mi riječ Gospodnja ovako: ¹⁸»Sine čovječji, cijela Izraelova kuća postala mi je troska od mjedi, kositra, željeza i olova i srebrna troska.« ¹⁹Zato veli svemogući Gospodin: »Budući da ste svi postali troska, zato ću vas skupiti usred Jeruzalema. ²⁰Kako se skuplja srebro, mjed, željezo, olovo i kositar u talioniku, te se pod njim raspali oganj da se to rastopi, tako ću vas skupiti u svom gnjevu i jarosti i staviti vas unutra, i rastopiti vas. ²¹Jest, skupit ću vas i raspaliti oganj svoje jarosti protiv vas, da se u njemu rastopite. ²²Kako se topi srebro u talioniku, tako ćete se vi rastopiti u njemu, da spoznate da sam ja, Gospodin, izlio svoju jarost na vas.« ²³Dođe mi riječ Gospodnja ovako: ²⁴»Sine čovječji, kaži joj: Ti si zemlja koja se ne će očistiti i ne će pasti na nju dažd u dan gnjeva, ²⁵i knezovi su njezini u njoj kao lavovi koji viču i grabe plijen. Oni žderu ljude, grabe imanje i dobro, umnožavaju udovice usred nje. ²⁶Svećenici joj krše moj zakon i oskvrnjuju što mi je sveto. Ne razlikuju sveto od prostote; ne uče razliku između nečistoga i čistoga. Zatvaraju oči od mojih subota, i bivam oskvrnjen među njima. ²⁷Knezovi su joj usred nje kao pohlepni vuci za plijenom, koji prolijevaju krv, kvare duše da ugrabe dobit. ²⁸Njezini proroci mažu je krečem, varaju ih, gataju im laž i govore: Tako veli svemogući Gospodin, premda nije govorio Gospodin. ²⁹Narod u zemlji čini nasilje i otima. Pritišće siromaha i ubogoga i tlači stranca protiv svakog prava. ³⁰Tražio sam među njima nekoga koji bi sazidao zid i preda me stao u prolom za tu zemlju, da je ne uništim; ali ne nađoh nikoga. ³¹I tako moram izliti na njih svoj gnjev i uništiti ih u ognju svoje jarosti. Platit ću im sada njihov put na vlastitom tijelu – govori svemogući Gospodin.«