Odgovornost proroka i prognanika

¹Ovako mi dođe Gospodnja riječ: ²»Sine čovječji, govori sinovima svojega naroda i kaži im: Kad pustim na koju zemlju mač, i narod one zemlje uzme koga između sebe i postavi ga sebi za stražara, ³i on vidi mač gdje dolazi na zemlju, zatrubi u trubu i opomene narod; ⁴i ako tko čuje glas trube, a ne da se opomenuti, i mač dođe i pogubi ga, krv će njegova doći na njegovu glavu. ⁵On je čuo glas trube, a nije se dao opomenuti; krv će njegova doći na njega. A onaj se opomenuo i dušu je svoju spasio. ⁶Ako li stražar vidi mač gdje dolazi i ne zatrubi u trubu, i narod ne bude opomenut, i mač dođe i pogubi koga između njih, taj će, doduše, poginuti zbog svoje krivnje, ali ću njegovu krv iskati iz stražareve ruke. ⁷I ja sam tebe, sine čovječji, postavio stražarom Izraelovoj kući. Kad čuješ riječ iz mojih usta, opominji ih u moje ime! ⁸Kad kažem bezbožniku: Bezbožniče, moraš poginuti – a ti to ne kažeš i ne odvratiš bezbožnika od njegova zla puta – taj će bezbožnik, doduše, poginuti zbog svoje krivnje, ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke. ⁹Ako li si opomenuo bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti zbog svoje krivnje, a ti si spasio svoj život. ¹⁰A ti, sine čovječji, reci Izraelovoj kući: Ovako ste vi govorili: Naša zlodjela i grijesi na nama su; zbog njih propadamo. Kako bismo mogli još živjeti? ¹¹Reci im: Tako ja bio živ – govori svemogući Gospodin – nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati sa svoga puta i da živi. Vratite se, vratite se sa svojih zlih putova! Jer zašto hoćete umrijeti, Izraelova kućo? ¹²Zato, sine čovječji, reci sinovima svojega naroda: Pravednost pravednika ne će spasiti u dan kad sagriješi, i bezbožnost bezbožnika ne će upropastiti u dan kad se vrati od svoje bezbožnosti. Ali ni pravednik ne može zbog svoje pravednosti ostati na životu u dan kad sagriješi. ¹³Kad obećam pravedniku da će ostati na životu, i on se osloni na svoju pravednost i učini zlo, ne će se više spominjati sva njegova pravednost; zbog grijeha što ga je učinio, umrijet će. ¹⁴Ako li kažem bezbožniku: Moraš umrijeti!, i on se obrati od svojega grijeha i čini pravo i pravednost, ¹⁵vrati zalog, vrati oteto, hodi po zapovijedima što vode k životu, i više ne čini nepravde, on će ostati na životu i ne će umrijeti. ¹⁶Svi njegovi grijesi, što ih je počinio, ne će se više spominjati; činio je pravo i pravednost. Živjet će. ¹⁷Ipak govore sinovi tvoga naroda: Put Svemogućega nije pravedan. Ali njihov put nije pravedan. ¹⁸Kad se pravednik odvrati od svoje pravednosti i čini nepravdu, umrijet će zbog toga. ¹⁹A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i čini pravo i pravednosti, ostat će na životu zbog toga. ²⁰A vi govorite: Put Svemogućega nije pravedan. Svakoga ću od vas, Izraelova kućo, suditi po njegovima djelima.« ²¹U dvanaestoj godini, u desetom mjesecu, petoga dana toga mjeseca nakon našega odvođenja, dođe k meni jedan bjegunac iz Jeruzalema i javi: »Grad je zauzet.« ²²A ruka je Gospodnja bila došla na me već prije dolaska bjegunčeva. On je bio otvorio moja usta prije nego je onaj ujutro došao k meni. Otkako su moja usta bila tada otvorena, nisam više nikada zanijemio. ²³Ovako mi dođe Gospodnja riječ: ²⁴»Sine čovječji! Koji stanuju u ruševinama u Izraelovoj zemlji, govore ovako: Abraham je bio jedan jedini i dobio je u posjed zemlju. A nas je mnogo, nama je dana zemlja u posjed. ²⁵Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Vi jedete meso s krvlju, podižete oči k idolima i prolijevate krv, i hoćete uzeti zemlju u posjed? ²⁶Podupirete se na mač, činite gadosti i oskvrnjujete svaki ženu drugoga i hoćete uzeti zemlju u posjed? ²⁷Ovako im reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Tako ja živ bio! Koji stanuju u ruševinama, popadat će od mača, i tko je vani, dat će se divljim životinjama da ga proždru, i tko se zadržava u skrovištima i pećinama, od kuge će umrijeti. ²⁸Zemlju ću učiniti pustinjom i pustoši, i nestat će njezina ponosnog sjaja. Opustjet će Izraelove gore, i nitko više ne će njima prolaziti. ²⁹Tada će oni spoznati da sam ja Gospodin, kad učinim zemlju pustinjom i pustoši zbog svih njihovih gadosti, što su ih počinili. ³⁰O tebi, sine čovječji, razgovaraju sinovi tvojega naroda na zidovima i na kućnim vratima i govore među sobom jedan drugome ovako: Dođite i čujte kakva riječ iziđe od Gospodina! ³¹Tada dolaze k tebi, sjedaju pred tobom kao moj narod i slušaju tvoje riječi, ali ih ne izvršavaju; slatki su u svojim ustima, a njihovo srce ide za nepravednim dobitkom. ³²Eto, ti si im kao kakav ljubavni pjevač, koji ima lijep glas i krasno udara u žice. Slušaju tvoje riječi, ali ih ne izvršavaju. ³³Ali kad to dođe – a evo dolazi – onda će spoznati da je prorok bio među njima.«