Božji sud nad Samarijom i Jeruzalemom

¹Teško gizdavome vijencu Efrajimovih pijanica i uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline pijanih od vina! ²Gle, već šalje Svemogući jednoga jakoga i moćnoga! Kao tuča, kao bura što pustoši, kao prolom oblaka sa silnom provalom vode obara ih on silom na zemlju. ³Nogama će ih izgaziti, gizdavi vijenac Efrajimovih pijanica. ⁴I uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline biva kao ranoj smokvi prije žetve: ugleda li je tko, već je pojede, jedva je došla u njegovu ruku. ⁵U onaj će dan Gospodin nad vojskama ostatku svojega naroda biti kićena kruna i sjajan vijenac na čelu. ⁶Duh pravice onome koji sjedi da bi sudio, i junačka snaga onima koji odbijaju navalu kod vrata. ⁷I oni se tamo kolebaju od vina i proroci se kolebaju od silovita pića; osvojilo ih vino. Posrću od silovita pića. Kolebaju se u prorokovanju. Spotiču se u suđenju. ⁸Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, puni gadosti do posljednjeg mjesta. ⁹»Koga će još učiti mudrosti i koga će još uputiti u objave? One koji su odviknuti od mlijeka? One koji su odbijeni od prsiju? ¹⁰Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.« ¹¹Dakako, tepavim će usnama i tuđim jezikom govoriti tome narodu ¹²on koji im je rekao: »Ovo je počivalište – dajte počinak umornima! – i ovo je danište.« Ali ne htjedoše poslušati. ¹³I bit će im Gospodnja riječ: »zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.« Da idu i padaju nauznak, da se razbiju, da se zapletu i uhvate. ¹⁴Zato čujte, vi podrugljivci, Gospodnju riječ, vi kolovođe toga naroda u Jeruzalemu! ¹⁵Vi velite: »Mi smo sklopili savez sa smrću, učinili smo ugovor s carstvom mrtvih. Potop kad bukne ne će nas dohvatiti, jer smo se utekli lukavosti i sakrili smo se u prijevaru.« ¹⁶Zato ovako veli svemogući Gospodin: »Evo, ja stavljam temeljni kamen u Sionu, prokušan kamen, skupocjen ugaoni kamen, što drži najčvršće. Tko vjeruje, ne će uzmaknuti. ¹⁷Učinit ću pravicu pravilom, pravednost mjerilom. Tuča satre utočište lukavosti, voda odnese zaklon.« ¹⁸Tada će se razvezati vaš savez sa smrću, i vaš će ugovor sa svijetom mrtvih pasti. Kad bukne potop, satrt će vas. ¹⁹Kada god bukne, odnijet će vas. Jer će buknuti svako jutro, danju i noću. Kad se čuje glas, bit će sam strah. ²⁰Jer će postelja biti prekratka da se čovjek ispruži; pokrivač preuzak da se umota. ²¹Jer će kao na gori Perasimu ustati Gospodin, kao u dolini kod Gebeona razgnjevit će se, da izvrši svoje djelo – čudesno djelo, da učini svoj posao – neobičan svoj posao. ²²Zato se okanite svojega podsmjehivanja, da vaši okovi ne postanu još jači! Jer sam čuo određeno uništenje od svemogućega Gospodina nad vojskama protiv svoje zemlje. ²³Pazite i čujte moj glas! Slušajte i čujte moj govor! ²⁴Ore svaki dan orač, da posije. Brazdi i povlači jednako svoju njivu. ²⁵Zar ne? Kad je poravnao odozgo, tad sije grahor i kim; stavlja pšenicu u redovima i ječam kao osobit dio i krupnik na najbolje mjesto. ²⁶Tako ga je upućivao i učio njegov Bog kako će raditi. ²⁷Jer se grahor ne mlati branom, niti se kolski kotač obrće po kimu; nego se grahor mlati štapom, a kim prutom. ²⁸Satire li se pšenica? Ne, po njoj se ne mlati; nego se po njoj obrće kolski kotač ili se tjeraju konji, ali se ne satire. ²⁹I to dolazi od Gospodina nad vojskama. Divan je njegov naum, velika je njegova mudrost.