Božji sud nad Jeruzalemom

¹Teško tebi, ognjište Božje, ognjište Božje, grade u kojem je stajao David! Dajte godinu na godinu! Neka se izredaju blagdani! ²Jest, pritisnut ću Božje ognjište. Bit će lelek i jauk. On će mi postati Božjim ognjištem. ³Jest, podići ću tabor oko tebe, stegnut ću te kao tvrđavu i protiv tebe nabacati nasip. ⁴Tada će duboko dolje sa zemlje ovamo govoriti. Muklo ćeš iz praha ovamo govoriti. Glas će tvoj sa zemlje zvučati kao glas duha mrtvih. Iz praha ćeš samo šaputati. ⁵A rulja tvojih neprijatelja bit će kao sitan prah, i mnoštvo nasilnika kao pljeva što se rasprši. I najednom, iznenada, dogodi se: ⁶Od Gospodina nad vojskama doći će pohod na tebe gromom i trešnjom i velikom bukom, burom i vihorom, i plamenom što proždire. ⁷Kao san, kao noćno viđenje bit će rulja svih naroda koji vojuju protiv Božjega ognjišta, i svi koji udaraju na nj i na njegove gorske utvrde, i koji ga pritišću. ⁸Bit će kao kad gladan sanja da jede, a tad se probudi, a glad se ipak nije utišala; kao kad žedan sanja da pije, a tad se probudi i još je iznemogao i žedan: tako će biti rulji svih naroda koji vojuju protiv gore Siona. ⁹Pokažite se samo zapanjenima! Zapanjeni morate postati! Pokažite se samo slijepima! Slijepi morate postati! Pijani su, ali ne od vina. Posrću, ali ne od silovita pića. ¹⁰Jer je izlio Gospodin na vas duh najdubljega sna. Vaše oči, proroke, zatvorio je. Vaše glave, vidioce, zastro je. ¹¹Tako vam je postala objava svih ovih stvari kao sadržaj zapečaćene knjige. Dadne li se nekomu koji može čitati, i kaže li se: »Čitaj to!«, on odgovori: »Ne mogu, jer je zapečaćena.« ¹²A pruži li se knjiga nekomu koji ne zna čitati i kaže li se: »Čitaj to!«, on odvrati: »Ne mogu čitati.« ¹³Ovako govori Svemogući: »Budući da mi se ovaj narod približava samo svojim ustima i poštuje me samo svojima usnama, a srce mu je daleko od mene, i njegov strah od mene samo je naučena ljudska zapovijed, ¹⁴ja ću i nadalje čudesno postupati s ovim narodom, čudesno i divno. Mudrost njegovih mudrih osramotit će se, i razumnost njegovih razumnih morat će se skriti.« ¹⁵Teško onima koji hoće svoj naum duboko sakriti od Gospodina, koji čine svoje djelo u mraku i govore: »Tko nas može vidjeti? Tko nas poznati?« ¹⁶Oh, naopakosti vaša! Zar da bi glina protiv lončara mogla reći, i djelo svojemu tvorcu moglo kazati: »Nije me on načinio«, i zar da lonac govori lončaru: »On me ne poznaje?« ¹⁷Ne će li se još doskora Libanon pretvoriti u vrt, i vrt će vrijediti kao šuma? ¹⁸U onaj će dan gluhi čuti pisane riječi, oči slijepih vidjet će iz tame i mraka. ¹⁹I siromasi će se beskrajno radovati u Gospodinu, i najmanji između ljudi veselit će se zbog Izraelova Sveca. ²⁰Jer nema nasilnika, nestalo je podrugivanja. Istrijebljeni su svi koji misle na zloću, ²¹svi koji svojim riječima okrivljuju druge ljude i onome koji govori pravdu na vratima, stavljaju zamke, i onoga koji je u pravu, obaraju lažju. ²²Zato govori Gospodin, koji je otkupio Abrahama, ovako o Jakovljevoj kući: »Ne će se više Jakov posramiti i ne će mu više lice problijedjeti. ²³Jer kad njegova djeca vide u njegovoj sredini djelo mojih ruku, držat će svetim moje ime, za svetoga će prepoznati Jakovljeva Sveca i bojat će se Izraelova Boga. ²⁴Koji su opakoga srca, doći će k razboritosti, i uporni će primiti nauk.«