Sud Božji nad Savezom s Egiptom
1»Teško sinovima odmetnicima« – govori Gospodin – »koji smišljaju naume koji nisu od mene, i sklapaju saveze koje ja ne ću, pa gomilaju grijeh na grijeh.
2Oni silaze u Egipat ne pitajući me, da se stave u faraonovu zaštitu i da traže utočišta u sjeni Egipta.
3Ali će vam faraonova zaštita biti na sramotu i utočište u sjeni Egipta na porugu.
4Knezovi su njihovi u Soanu Tanisu i glasnici su njihovi došli do Hanesa.
5Ali će se svi razočarati u narodu koji im ne koristi ništa, koji im ne nosi ni pomoći ni koristi, nego samo razočaranje i sramotu.«
6Osuda nad velikom životinjom juga: Kroz zemlju punu nevolje i punu tjeskobe – lavica i lav im se približavaju, guje i krilati zmajevi – oni nose svoje blago na leđima magaraca, bogatstvo na grbi deva narodu koji im ne koristi ništa.
7Jer je prazna i ništavna pomoć Egipta. Zato nazivam taj narod: »danguba – halabuka.«
8»Sada dođi, napiši to na tablu za njih! Ureži u mjed, da služi kao vječno svjedočanstvo za buduća vremena!
9Jer je to narod uporan, sinovi lažljivi, sinovi koji ne će da slušaju Gospodnji naputak.
10Vidiocima govore: Nemojte vidjeti! I prorocima: Nemojte nam prorokovati istinu! Kazujte nam slatke riječi! Prorokujte prijevare!
11Skrenite s pravoga puta! Zađite s prave staze! Pustite nas na miru s Izraelovim Svecem!«
12Zato ovako veli Svetac Izraelov: »Budući da odbacujete ovu moju riječ i uzdate se u opačinu i prijevaru, i na njih se oslanjate,
13bezakonje će vam biti kao odlomljeni dio što pada, a otkinuo se s visokog zida: odjednom iznenada padne.
14Razbit će ih kao što se razbija zemljana posuda, razbija se nemilice. Kad se razbije, ne nađe se ni krhotina, da uzmeš ognja s ognjišta ili da zagrabiš vode iz studenca.«
15Jer ovako govori svemogući Gospodin, Izraelov Svetac: »Ako se vratite i ostanete mirni, spasit ćete se. U miru i uzdanju je vaša snaga. Ali vi ne htjedoste.
16Vi rekoste: Ne, nego ćemo pobjeći na konjima! – Zato ćete bježati! Pojahat ćemo brze konje! – Zato će brzi konji biti vaši progonitelji!
17Bježat će vas tisuća kad jedan zaprijeti; kad zaprijete petorica, bježat ćete svi, dok ne budete ničemu drugome slični nego smjerokazu na gorskoj visini, stijegu na humu.«
18Zato oklijeva Gospodin da vam se smiluje, i zato čeka da vas pomiluje. Jer je Gospodin Bog pravde. Blago svima koji ga čekaju!
19Jest, narode u Sionu, koji stanuješ u Jeruzalemu, ne ćeš sveudilj plakati! On će se sigurno smilovati tebi, na tvoj vapaj. On će te uslišati čim ga čuje.
20Dat će vam Svemogući kruha tjeskobe i vode nevolje. Ali se ne će više sakrivati tvoj učitelj. Tvoje će oči gledati učitelja. 21Uši će tvoje razabrati povik iza tebe, ako biste svrnuli desno ili lijevo: »To je put, idite njime!« 22Tada ćete kao na nečiste gledati na posrebrene idole i na pozlaćene livene likove. Kao gad ćeš ih pobacati. »Napolje!«, kazat ćeš im.
23Tada će on dati dažd tvome sjemenu, što ga posiješ na njivi, i kruh od zemaljskoga roda bit će krepak i hranjiv. U ono će vrijeme tvoja stoka pasti na prostranoj paši. 24Volovi i magarci, što obrađuju zemlju, jest će posoljenu zob, koja je ovijana lopatom i rešetom. 25I na svakoj visokoj gori i na svakom visokom humu bit će potoci brze vode. U dan silnoga pokolja, kad popadaju kule, 26tada će mjesečeva svjetlost biti kao sunčana svjetlost, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost sedam dana, u dan kad Gospodin zavije ranu svome narodu i iscijeli modrice što ih je zadao.
27Gle, Gospodnje ime dolazi ovamo iz daljine! – Njegov gnjev gori. Silno je njegovo uzbuđenje. Usne su mu pune ljutine. Jezik mu je oganj što proždire.
28Dah mu je potok što poplavljuje i dopire do vrata – da zavitla narode vijačom nesreće, da stavi u čeljusti narodima uzdu koja će ih goniti da lutaju.
29Tada ćete pjevati pjesme kao u noći kada se slavi blagdan. Veselit ćete se od srca kao oni koji idu, svirajući uz frulu, na Gospodnju goru, k Izraelovoj stijeni.
30Tada će Gospodin pustiti da se čuje njegov moćni glas, i pokazat će svoju ruku koja maše s ljutim gnjevom i ognjenim plamenom što proždire, uz buru i oluju, i tuču. 31Jer će se od Gospodnjega glasa prepasti Asur, kad ga on udari štapom. 32Kada god zašumi kazneni štap, kojim Gospodin na nj udara, neka se oglase bubnjevi i citre! Zamahnutom će se rukom boriti protiv njega. 33Jer je odavna podignuto ognjište; i za kralja je pripravljeno. Duboko i široko naslagana su drva s mnogim ognjem. Gospodnji dah, kao sumporni potok, upalit će ga.
