Buduće Izraelovo spasenje

¹»Tješite, tješite moj narod – govori vaš Bog. ²Govorite Jeruzalemu ljubazno, javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo, da je dovoljno ispaštana njegova krivnja, jer je primio iz Gospodnje ruke dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.« ³Čuj, ori se glas u pustinji: »Pripravite put Gospodinu! Poravnajte u pustoši stazu našemu Bogu! ⁴Svaka dolina neka se podigne, svaka gora i brežuljak neka se slegnu! Što je krivo neka bude pravo, bregovito zemljište neka bude dno doline! ⁵Jer će se javiti Gospodnji sjaj. Svako će ga tijelo gledati. Jer su to Gospodnja usta obećala.« ⁶Čuj, ori se glas: »Navješćuj!« I on će pitati: »Što da navješćujem? Svako je meso trava. Sva je njegova milina kao poljski cvijet. ⁷Trava se osuši, cvijet uvene kad Gospodnji dah puhne na njih. Jest, trava je narod. ⁸Trava se osuši, cvijet uvene. Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.« ⁹Uziđi na visoku goru, Sione, kao glasnik radosti! Podigni svoj moćni glas kao glasnik radosti, Jeruzaleme! Podigni ga! Ne boj se! Objavi Judinim gradovima: »Evo, tu je vaš Bog! ¹⁰Evo, svemogući Gospodin dolazi kao pobjeditelj! Njegova mu je mišica dala pobjedu. Evo, njegova plaća s njim dolazi! Bojna njegova nagrada ide pred njim. ¹¹Kao pastir, tako on pase svoje stado. Janjad uzima u svoje naručje. Nosi ih na svojim prsima; polako vodi ovcu dojilicu.« ¹²Tko je izmjerio mora šakom i mjeru neba odredio pedljem? Tko je u korito nasuo zemaljski prah, izmjerio mjeru gorama i bregovima? ¹³Tko je upravljao Gospodnji duh, tko ga je upućivao kao savjetnik? ¹⁴S kim je vijećao, da mu je dao razboritost, da ga je naučio putu pravice, doveo ga do spoznaje i pokazao mu put razbora? ¹⁵Eto, narodi su kao kap iz vedra, broje se kao prašak na mjerilima! Eto, otoci su mu kao zrno pijeska što ga podigne. ¹⁶Libanon nije dosta kao drvo za oganj, njegove zvijeri nisu dosta kao žrtve za njega. ¹⁷Svi su narodi kao ništa pred njim. On ih smatra ništavnim. ¹⁸S kim ćete izjednačiti Boga, što ćete uz njega staviti kao priliku? ¹⁹Idolski kip, što ga je salio umjetnik, zlatar ga prevukao zlatom i kovač srebrnim verižicama? ²⁰Tko je previše siromašan za takav trošak, bira drvo što ne trune, traži sebi vješta umjetnika da izradi lik koji se ne prevaljuje. ²¹Ne znate li? Ne čujete li? Nije li vam bilo javljano od početka? Ne vidite li iz temeljâ zemlje? ²²On je onaj koji sjedi nad zemaljskim krugom, čiji su stanovnici sićušni kao skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao šator za stan. ²³On je onaj koji obraća knezove u ništa, koji uništava zemaljske vladare. ²⁴Jedva su posađeni, jedva su posijani, jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji, tada ih pogodi njegov dah: oni usahnu, i vihor ih raznese kao pljevu. ²⁵»S kim ćete me, dakle, izjednačiti, da bih bio kao on?«, veli Svetac. ²⁶Podignite svoje oči prema nebu i gledajte: tko je to stvorio? On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog njegove velike sile i jake moći ne izostaje ni jedan jedini. ²⁷Što govoriš, dakle, Jakove, kažeš, Izraele: »Skrivena je moja sudbina Gospodinu, pravica se moja izmiče mojemu Bogu.« ²⁸Ne znaš li, ne čuješ li? Vječni Bog jest Gospodin, stvoritelj zemaljskih krajeva. On se ne umara, on ne malakše, nedohvatna je njegova razboritost. ²⁹On daje snagu umornome, daje jakost slabome. ³⁰I mladići se umaraju i malakšu, mladi ljudi padaju. ³¹Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu.