Bog poziva svojega slugu

¹»Počujte me šuteći, obale! Narodi, crpite novu snagu! Oni neka dođu i govore! Mi ćemo zajedno stupiti na parnicu. ²Tko je podigao s istoka onoga kojega uzastopce slijedi pobjeda, koji je podvrgao sebi narode i poobarao kraljeve, čiji ih je mač učinio prahom i njegov luk razvijanom pljevom. ³On ih progoni, ide dalje neozlijeđen, nikada ne uzmakne na svojoj stazi. ⁴Tko je to činio i izveo? On koji je čovječja pokoljenja proizveo od iskona. Ja, Gospodin, koji sam prvi i još isti kod posljednjega.« ⁵Otoci to vidješe i prepadoše se. Zemaljski krajevi zadrhtaše. Oni se približiše i dođoše. ⁶Jedan je drugome pomagao i drugu je svojemu govorio: »Budi jak!« ⁷Umjetnik je hrabrio zlatara; koji izravnava hrabrio je onoga koji kuje na nakovnju. Koji govori o spajanju: »Dobro je.« Klincima utvrđuje lik da se ne prevali. ⁸»Ali ti, Izraele, slugo moj, ti, Jakove, kojega sam izabrao, potomče Abrahama, mojega prijatelja, ⁹ti kojega sam uzeo s krajeva zemlje, kojega sam pozvao iz najkrajnjega njezina puta, tebi sam rekao: Ti si moj sluga. Tebe sam izabrao i nikada te nisam odbacio. ¹⁰Ne boj se jer sam ja s tobom! Ne gledaj plašljivo naokolo, jer sam ja tvoj Bog! Ja te krijepim. Ja ti pomažem. Ja te podupirem svojom jakom desnicom. ¹¹Gle, padoše svi u sramotu i porugu, koji gore u neprijateljstvu protiv tebi. Uništavaju se i upropašćuju, koji se bore protiv tebe. ¹²Ne nalaziš više, kad ih tražiš, koji te udaraju. Bit će kao ništa i opet ništa oni koji ratuju protiv tebe. ¹³Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te držim za desnicu, koji ti govorim: Ne boj se! Ja sam tvoj pomoćnik! ¹⁴Ne boj se, Jakovljev crviću, Izraelovi ljudi. Ja ti pomažem« – govori Gospodin – »spasitelj je tvoj Izraelov Svetac. ¹⁵Gle, učinit ću da budeš nova sprava za vrenje, s mnogim zupcima. Izići ćeš gore i satrt ćeš ih, brda ćeš obratiti u pljevu. ¹⁶Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih razasuti. A ti ćeš se veseliti Gospodinu i hvalit ćeš se Izraelovim Svecem. ¹⁷Bijednici, siromasi traže vode, ali je nema. Od žeđi gine njihov jezik. Ja, Gospodin, uslišat ću ih, ja Izraelov Bog ne ću ih ostaviti. ¹⁸Otvorit ću rijeke na golim bregovima, izvore usred dolina. Pustinju ću okrenuti u jezero, suhu zemlju u vodene izvore. ¹⁹Napunit ću pustinju cedrovima, akacijama, mirtama i maslinama, u pustari ću zasaditi čemprese, brijestove i jele. ²⁰Oni će vidjeti i uvidjeti, opaziti i spoznati da je to učinila Gospodnja ruka, da je to učinio Izraelov Svetac.« ²¹»Iznesite svoju parnicu!«, veli Gospodin. »Iskažite svoje dokaze!«, veli Jakovljev kralj. ²²»Neka iznesu i neka nam objave što će se dogoditi! Objavite prijašnje, kako je bilo, da mi to opazimo i spoznamo njegovo ispunjenje! Ili nam kažite što će unaprijed biti! ²³Objavite što će biti poslije, da spoznamo da ste bogovi! Učinite samo nešto, dobro ili zlo, da to svi, diveći se, vidimo! ²⁴Gle, vi ste ništa! Djelo je vaše ništavno. Tko vas izabire, gad je.« ²⁵»Podigao sam jednoga sa sjevera, i on ja došao od sunčanoga istoka, koji će zazivati moje ime. On je pogazio knezove kao blato, kao lončar koji gazi glinu. ²⁶Tko je to objavio od početka da smo to znali, unaprijed da smo rekli: Slaže se? Ali nitko nije objavio, nitko nije izvijestio, nitko nije čuo vaših riječi. ²⁷Kao prvi ja sam objavio Sionu: Gle, oni su sada ovdje! Poslao sam Jeruzalemu glasnike radosti. ²⁸Gledam naokolo, ali nema nijednoga od njih. Nijedan ne zna savjeta. Pitao sam ih da mi daju odgovor: ²⁹Gle, svi su oni ništa, i djela su njihova ništavna. Njihovi su likovi vjetar i praznina.«