Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem

¹»Evo, moj sluga, kojega ljubim, moj izabranik, koji mi se sviđa! Stavljam na njega svoj duh. Istinu će javljati narodima. ²Ne će vikati ni kričati, niti će se čuti njegov glas po ulicama. ³Napuknute trske ne će prelomiti; stijenja što tinja ne će ugasiti. Vjerno će javljati istinu. ⁴Ne će se umoriti niti klecati dok ne utemelji istinu na zemlji. Njegov nauk čekaju narodi.« ⁵Ovako govori Bog, Gospodin, koji je stvorio i razapeo nebo, koji je rasprostro zemlju s njezinim raslinjem, koji je dao dah narodu na njoj, duh onima što po njoj hode: ⁶»Ja, Gospodin, dozvao sam te u dobroti. Držao sam te za ruku i čuvao te. Učinio sam te narodom posrednikom Saveza, svjetlom neznabožaca; ⁷da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnjeve iz zatvora i iz tamnice one koji sjede u tami. ⁸Ja sam Gospodin. To je moje ime. Svoje časti ne dajem drugomu, svoje slave ne dajem idolima. ⁹Prije i unaprijed kazano, vidite, dogodilo se! Sad javljam novo. Prije nego proklije, dajem vam da znate.« ¹⁰Novu pjesmu pjevajte Gospodinu, pjevajte njegovu slavu do kraja zemlje, vi koji se vozite po dalekim morima s njegovom puninom, vi otoci i njihovi stanovnici! ¹¹Neka kliče pustinja sa svojim gradovima, sela što stanuju na Cedru! Neka podvikuju stanovnici po stijenama, neka kliču s vrha gora! ¹²Neka se časti Gospodin, neka se navješćuje njegova slava po otocima! ¹³Gospodin izlazi kao junak. Kao ratnik razvija ratobornost, viče i kliče, bori se protiv neprijatelja kao div. ¹⁴»Šutio sam dugo, kao da sam bio nijem. Kao žena pri porodu sad ću vikati, puhat ću i strahovito bjesnjeti. ¹⁵Opustit ću gore i bregove, svu ću njihovu zelen osušiti. Od rijeka ću napraviti otoke, od jezera suhu zemlju. ¹⁶Slijepce ću voditi putovima koje ne poznaju. Vodit ću ih stazama koje su im nepoznate. Obratit ću pred njima tamu u svjetlost, i što je neprohodno u ravno tlo. To je što ću učiniti i ne ću propustiti. ¹⁷Posramljeni će umaknuti, koji se uzdaju u idolske likove, koji govore livenim likovima: Vi ste naši bogovi. ¹⁸Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! ¹⁹Tko je slijep, ako ne moj sluga, i tko je tako gluh kao moj glasnik kojega sam poslao? Tko je tako slijep kao Gospodnji sluga? ²⁰Mnogo si vidio, ali nisi mario. Otvorenim ušima nije čuo. ²¹Zbog svoje vjernosti snovao je Gospodin o tome da učini Zakon velikim i slavnim. ²²A ipak je to narod oplijenjen i potlačen. Svekoliki su uhvaćeni u tamnicama, skriveni u zatvorima. Postali su plijen, a nema nikoga da ih izbavi: postali su grabež, a nitko ne traži: Vrati!« ²³Tko će od vas to čuti, pripaziti na to i poslije to poslušati? ²⁴Tko je predao Jakova grabežu i Izraela razbojnicima? Nije li to učinio Gospodin, kojemu smo sagriješili? Nisu htjeli hoditi njegovim putovima, niti slušati njegov naputak. ²⁵Tada je slio na nj silinu svojega gnjeva i strahote rata što su ga odasvud pritisnule. Ali on za to nije mario. Gorio je. Ali on to ne primi k srcu.